SJEĆANJE NA RAHMETLI HANEFIJU EFENDIJU EFENDIĆA

SJEĆANJE NA RAHMETLI HANEFIJU EFENDIJU EFENDIĆA

Obilježavajući mnoge godišnjice tokom ovih ljetnjih mjeseci, desila se i godišnjica od preseljenja na ahiret Hanefije-ef. Efendića. U nastavku donosimo tekst – osvrt imama koji je nastavio Hanefijinim stopama.

Godišnjica je smrti hadži Hanefije-ef. Efendića, rođenog davne 1921. godine.

Njegova duša Gospodaru Svome, vratila se 2011. godine. Već 13 godina, neizostavno 10. jula posjetim njegov kabur, proučim JaSin i uputim dovu Gospodaru…

Neumorno je služio (u) džematu Balačići, ostavljajući neizbrisive tragove svoje misije. Kada je 1982. godine stupio u penziju, produžio je sa radom jednu godinu čekajući da ja završim medresu…

A ja mlad, lud i perspektivan, ni spominjati nisam dao da ću biti hodža u Balačićima. Naprotiv… Tadašnji mutevelija došao je u našu porodičnu kuću i počeo sa pričom: “Hanefija-ef. je u penziji i on…” Stani, rekoh mu. Nema šanse da ću ja biti hodža ovdje, pa je bolje da to više ne spominješ. Nego da mi popijemo kahvu i pričamo štagod drugo…. Mutevelija, a bio je to Fehim Hadžić, ostao je nijem i vidno razočaran svojim “neuspjehom”.

Sutradan je moj dobri Hanefija-ef. razgovarao sa mnom, nagovarajući me da prihvatim posao. Činio je to haman nezainteresovano, odbio sam a on mi hladno reče: “Dobro”.

Isti dan na akšam- namazu, nakon dove, Hanefija-ef. zaustavi osipanje džematlija i reče: “Vi znate da sam ja u penziji već godinu dana a naš Zuhdija je završio medresu, paaa, ja sam danas sa njim razgovarao i on je pristao”. Sve vrijeme dok je to govorio gledao je u mene i osmjehivao se…

Bio sam zatečen i šokiran. Borio sam se sa sobom da ne vrisnem: “Laže”!

Ali, nisam… Moj hodža Hanefija bio je siguran da to neću učiniti… Pristao sam, rekoh džematlijama, ako se mognemo narediti. Pokušao sam, tražeći duplo veću platu nego što je bila u ostalih kolega na našem MIZ-e,

isprovocirati džematlije da “probune” ali nisam uspio, pristali su… Više nisam imao izgovora i počeo sam sa radom 01.10.1983. godine, vjerujući da će to biti privremeno, ali…

Danas, na Hanefijinu-ef. godišnjicu smrti, pitam se: “Da li bih ja smio, bilo kojem svom učeniku, uraditi ono što je Hanefija-ef. uradio meni”? Ne znam i uopće nisam siguran…

Znam samo da snaga imana kojom je zračio Hanefija-ef., i praktična primjena

vjere, čine razliku.

Znam da sabur koji ga je krasio, čini razliku.

Znam da japija od koje bio, čini razliku.

Haman su razlike između mene i njega

taman onolike kolike su i između tadašnjih i sadašnjih džematlija…

Rahmet veliki neka je njemu i njima…

Z. Ridžal/I.T.

CATEGORIES
Share This