NA AHIRET PRESELIO H. ESAD EF. DEDOVIĆ – obraćanje glavnog imama/foto sa dženaze, tevhida i posjete kući

NA AHIRET PRESELIO H. ESAD EF. DEDOVIĆ – obraćanje glavnog imama/foto sa dženaze, tevhida i posjete kući

Dana 18.11.2015.god. na Ahiret je preselio h. Esad ef. Dedović imam Ferhatpašine džamije u Žepču.

Esad ef. je rođen 1953.god. u naselju Šećin han, nedaleko od Žepča. Osnovnu školu završio je u Žepču 1968.godine. Gazi Husrevbegovu medresu završio je 1974.godine. Pošto je imao prekid  redovnog školovanja u drugom razredu, kojeg je završio vanredno, maturirao je jednu godinu kasnije u odnosu na svoju početnu generaciju. Zbog toga je imao dvostruke generacijske sastanke.

Po završetku Gazi Husrevbegove medrese, vrlo kratko je radio u džematu Koprivna, medžlis IZ-e Zenica, do odlaska na služenje JNA.

Od 1976.godine radi kao sekretar odbora IZ-e Žepče i imam i muallim u džematu Donja Golubinja. Tu dužnost je obavljao sve do agresije na BiH, odnosno do sukoba Armije BiH i HVO-a u Žepču juna 1993.god.  Po okupaciji Žepča, od strane zajedničkih snaga HVO-a i vojske republike Srpske uključujući i JNA, Esad ef. zajedno sa džematlijama dospijeva u logor u Žepču. U logoru biva dva puta pretučen, i to od strane neobuzdanih bojovnika koji su došli u Žepče iz drugih krajeva. Često puta biva i zaštićen od strane domaćih čelnika HVO-a koji su ga poznavali cijeli život.

Po završetku rata, jednu godinu boravi u Švicarskoj u džemtu Sent Galen a onda se ponovo vraća u Žepče i preuzima dužnost imama, hatiba i muallima Ferhatpašine džamije. Na tom mjestu ostaje sve do preseljenja na Ahiret. 2015.god.

Dženaza Esad ef. je obavljena 20.11.2015.god. u Šećinom Hanu na porodičnom mezarju. Dženazi je prisustvovao veliki broj džematlija, kolega imama iz obe generacije. Na dženazi je bio izaslanik reisu-l-uleme prof. Zijad ef. Ljevaković, izaslanik direktora direkcije za vjerske poslove Bahrudin ef. Čolo, muftija zenički mr. Ejub ef. Dautović, načelnik općine Žepče gosp. Mato Zovko i mnogi zvaničnici iz raznih institucija. Prisutnima se na dženazi obratio glavni imam Izet ef. Efendić, koji je između ostalog rekao:

 

Svi smo Allahovi i Allahu se vraćamo

 

Draga braćo, poštovani prijatelji

 

Uzvišeni Allah u Kur'an i kerimu kaže;  „Svaka duša će smrt okusiti, a zatim se vratiti svome Gospodaru“.

 

Ove kur'anske poruke izgovaram povodom preseljenja na Ahiret našeg imama, muallima, hatiba Ferhatpašine džamije hadži Esad ef. Dedovića.

 

Esad ef. rodio se prije 62 godine, tačno na ovom mjestu na kojem sada leži. Sa ovog mjesta, krenuo je u svoj ovodunjalučki život, a evo sa ovog mjesta danas ga ispraćamo u vječni, bolji svijet Ahiret.

Hvala vam što ste u ovolikom broju došli da sa nama podijelite tugu i žalost.

Sa nama je danas ovdje izaslanik Reisu-l-uleme prof. Zijad ef. Ljevaković, muftija zenički mr. Ejub ef. Dautović, izaslanik direktora iz Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ-e Bahrudin ef. Čolo, sa nama je ministar za izbjeglice i raseljena lica Federalne vlade g. Edin Ramić, sa nama su i ministar kantonalne vlade, načelnik Općine gosp. Mato Zovko, sveštenik pravoslavne crkve Zoran Živković, i moji drugi dragi gosti i prijatelji.

Posebno ističem prisustvo velikog broja imama sa našeg i drugih medžlisa. Tu su generacijske kolege Esad ef. iz Bihaća , Gradačca, Tešnja, Zenice, Sarajeva, Mostara i čak iz Bijelog Polja. Tu su svakako naše džematlije i mnogi drugi, komšije i prijatelji.

Svima vama u ime obitelji, u ime medžlisa IZ-e Žepče i u svoje osobno ime, iskreno i od srca se zahvaljujemo.

 

Poštovana braćo i prijatelji

Esad ef. proveo je na ovom teškom, odgovornom ali časnom poslu, nepunih četrdeset godina.

Osvrnut ćemo se vrlo kratko, samo na tri segmenta njegovog rada:

1)      Bio je muallim (učitelj) 40 godina i kroz njegov mekteb prošlo je blizu 2000 polaznika. Ako ih je naučio samo Kelime-i-šehadet (a jeste i mnogo više od toga) eto mu ogromnog kapitala kojeg nosi sa sobom pred dragog Allaha. Učio je odrasle i mnoge od njih naučio učiti Kur'an u zrelim godinama. Stigla je vrlo lijepa i dirljiva poruka : Njegovi polaznici mekteba javili su mi da će proučiti hatmu svome efendiji. Učio je i odrasle, one u zrelim godinama, koji su požljeli da nauče učiti Kur'an, i mnoge od njih uspio je naučiti. Od odraslih polaznika, a putem našeg udruženja žena, stigla je ista vijest:“Do sedmine, proučićemo hatmu“.Javila nam se porodica  Zuhdije ef.  nastradalih u klizištima prošle godine, kojoj je Esad ef. pružio nesebičnu pomoć. U znak zahvalnosti uče mu hatmu. Četvrtu hatmu proučile su kolege imami do ovog momenta. Eto to je najbolja satisfakcija, plaća, priznanje koje neko može dobiti u času odlsaka sa ovog svijeta.

 

2)      Bio je hatib. Za četrdeset godina hatibskog rada održao je najmanje 2000 hutbi i drugih vazova i obraćanja. Četrdeset godina pozivao je ljude da čine dobro a odvraćaju od zla.  Svih 40 godina, u svojim hutbama pozivao je ljude na pravednost, dobročinstvo, skromnost, pravdu, na ljubav, na dobre međuljudske odnose. 
40 godina , kroz svoje hutbe i vazove ukazivao je svu pogubnost i nesreću mržnje, nepravde, zlobe, licemjerstva, laži, krađe i ubistva.

Dijeleći sudbinu svojih džematlija, za vrijeme proteklog rata, dospio je u logor, dva puta bio je žestoko premlaćen, nikada za to nije krivio nikakav kolektivitet, ni vjerski, ni nacionalni. Govorio je ime i prezime ljudi koji su ga tukli i zlostavljali. Govorio je „Onaj ko kaže da voli Boga a mrzi bližnjeg svoga ne govori istinu”. Održati 2000 hutbi znači doživjeti 2000 stresova. Svaka hutba , svako javno obraćanje džematu je stres koji ostavlja traga u organizmu.

3)      Za četrdeset godina imamskog rada, pored svakodnevnih imamskih dužnosti obavio je oko 1200 dženaza. U tolikom broju dženaza, imam mora da prođe i da preživi sve ono što se na   Dunjaluku proživljava.Tu su očekivane smrti od starosti i bolesti ali tu su i tragedije, pogibije mladih ljudi, braće, sestara, tu su ubistva, samoubistva, utopljenici, saobraćajne i druge nesreće umiranja i stradanja djece, te ratna stradanja ljudi. Sve to treba proći i sa svakom porodicom podijeliti tugu i pružiti riječi utjehe.

Posljednja dženaza , koju je Esad ef. klanjao bila je upravo ovdje, prije desetak dana, na ovom mjestu, kada smo na Ahiret ispraćali rah. Irfana , njegovog dajdžića. Ta dženaza  je dodatno pogoršala njegovo narušeno zdravlje. 

Koje to srce može izdržati, a da ostane zdravo, netaknuto. Taman da je i od kamena počelo bi se jednog dana raspadati i pucati. Kada se na sve ovo dodaju ratna stradanja, progoni i rušenja svih naših džamija, mesdžida  i kuća,  onda nije nikakvo čudo što njegovo srce nije izdržalo.

Poštovana braćo i prijatelji.

 „Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo.“ (Kur'an)

Neki se vraćaju Allahu ne obavljenog posla ovdje na Dunjaluku i oni ne mogu biti sretni. Esad ef. vraća se svome Gospodaru obavljenog posla , ispunjene zadaće, završene misije.

Pored ovoga što sam kazao o njegovim direktnim poslovima i zadacima, mi smo obnovili sve naše džamije, mesdžide i kuće, vratili smo puni sjaj našoj IZ-i, ne samo onako kakva je bila, nego mnogo bolje , ljepše i funkcionalnije.

Pored svih devastacija kroz koje je prošla naša IZ-a, naš medžlis može poslužiti za primjer mnogim medžlisima u BiH , pa i šire.

 „ O dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna s Njim i On tobom zadovoljan pa uđi među robove moje i uđi u džennet moj“. (Kur'an)

 

                                                                                  h.Izet ef. Efendić, glavni imam MIZ Žepče

 

Nakon 7 dana od preseljenja na Ahiret Esad ef., svi imami MIZ Žepče, prisustvovali su i proučili tevhid u čaršijskoj džamiji, a prisutan je bio i predsjednik Okružnog odbora Ilmijje, Rahman ef. Skejić. Nakon tevhida, svi imami, uniformisani, posjetili su u porodičnoj kući porodicu rahm. Esad ef.

U foto galeriji, donosimo i nekoliko fotografija sa dženaze, tevhida i posjete porodici.

 

 

foto; Albin Smajlović, Benjamin Tutnjić, Anida Dedović

CATEGORIES
Share This