Aktivnosti MRV Žepče u maju 2015.godine
Godinu ispunjenu raznim aktivnostima; kako radnim, tako i humanitarnim; odbor za međureligijsku saradnju u Žepču je završio proputovanjem kroz Bosnu i Hercegovinu, te posjetama gradovima i njihovim vjerskim objektima i prirodnim ljepotama.
Naime, petnaest članova odbora je putovanje počelo u Kaknju, posjetom franjevačkom samostanu sv. Ivan u Kraljevoj Sutjesci, gdje su imali priliku da obiđu samostan i muzej u sklopu samostana. Stalna muzejska postavka sastoji se od: slika, predmeti umjetničkog obrta u metalu, kaleži, križevi, močnici, kandila, svijećnjaci, zatim tekstilni umjetnički predmeti: rukotvorine, etnografska zbirka, numizmatika, biblioteka i arhiv kao i lapidarij. Članovi su također imali priliku susresti se sa prvom tiskanom knjigom. Samostan je podignut najvjerojatnije u prvoj polovini XIV stoljeća i prvi spomen nalazimo u popisu franjevačkog pisca Bartola Pisanskog iz 1385. godine. U vrijeme progona 1524. godine samostan je nasilno porušen. Trebalo je proći duže vremena dok franjevci nisu isposlovali dopuštenje za gradnju novoga samostana. Godine 1658. izgorio je samostan sa svim dragocjenostima (arhiv, knjižnica). Novi je podignut 1664. godine. U vrijeme bečkog rata, franjevci su ga morali, zbog velikih nameta, napustiti i živjeti po seoskim kolibama. Kada su se političke prilike smirile, ponovno su se vratili 1704. godine. Tokom XIX stoljeća samostan je dvaput građen, posljednji put 1888-90. godine kada je sagrađen današnji samostan.
Članovi odobora su se nakratko zaustavili na Plavim vodama u Travniku, odakle su putovanje nastavili prema Jajcu gdje su odbornici islamske vjeroispovijesti klanjali džumu-namaz u džamiji Esme sultanije; to je jedina džamija u Bosni i Hercegovini koja nosi ime po jednoj ženi. Situirana je u centru naselja, u čaršiji zidana od kamena i sedre, sa kamenom lijepom munarom ispod čijeg šerefeta su stalaktiti. Džamija zauzima prostor od 9,49 X 9,55 i natkrivena je nešto izduženom kupolom, a umjesto tambura ima u izduženju osam prozora. Međutim, ova džamija je poznata kao džamija Esme sultanije, pa u vezi s ovim imenom postoji sačuvano predanje da je Esma sultanija bila bolesna i da su astrolozi prorekli da će ozdravit ako sagradi tri zadužbine u mjestu gdje se dvije vode sastaju. Tako je ona osim ove džamije, koja je nazvana njezinim imenom Esme sultanije, sagradila još i dva mosta na Vrbasu.
Sljedeće mjesto obilaska bila je Ferhat-pašina džamija u Banjaluci, čija je obnova još uvijek u toku. Ferhat-pašina ili bolje znana kao Ferhadija džamija je bila centralni objekat u Banjaluci. Zgrada je odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Izgrađena je 1579. godine u klasičnom osmanskom stilu i predstavlja jedno od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja bosanske arhitekture XVI stoljeća. Izgradnju džamije je finansirao Ferhat-paša Sokolović. U kompleksu Ferhadije su se također nalazila i 3 turbeta: Ferhat-paše, njegove unuke Safikadune i njegovih bajraktara, željezna i kamena ograda sa česmom na ćošku, šadrvan i staro mezarje u bašti. Kasnije je kompleks dopunjen sa sahat-kulom izgrađenom nedaleko od Ferhadije. Džamija je bila 18 m široka, 14 m dugačka, a vrh kupole je bio 18 m visok. Munara je bila 43 m visoka. Ferhadija je uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine 1950. godine, a kasnije je bila uvrštena na listi spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u (nulta kategorija kulturnog spomenika).
Također u Banjaluci je posjećen i samostan Marija Zvijezda i red trapista gdje je članove odobora svesrdno dočekao fra Franjo. Trapisti pripadaju monaškoj obitelji koja slijedi Krista živeći po Pravilu sv. Benedikta iz Nursije, oca zapadnog monaštva, utemeljitelja samostana Subiaco i Monte Cassino. Nadimak “trapisti” dobili su po reformskom pokretu koji je započeo u XVII stoljeću u francuskom cistercitskom samostanu Notre Dame de La Trappe u Normandiji, pod vodstvom opata Armanda Jeana le Bouthilliera de Rancea.Trapisti su kontemplativan red u Katoličkoj crkvi koji služi Bogu i braći ljudima šutnjom, molitvom i tjelesnim radom. Ti tihi monasi i monahinje cijeli svoj život posvećuju Bogu na životnom putu kojim upravlja križ. Opatija “Marija Zvijezda” (Mariastern) je samostan trapističkog reda u Bosni nedaleko Banja Luke. Utemeljio ga je sluga Božji Franz Pfanner u drugoj polovici XIX stoljeća dok su Bosnom i Hercegovinom još vladali Turci. Godine 1869. grupa od 7 monaha iz njemačke opatije Mariawald došla je u Banju Luku i osnovala trapistički samostan “Marija Zvijezda”. Prvi poglavar bio je Don Franz Pfanner.
Članovi odbora su svoje putešestvije završili obilaskom manastira Liplje u Tesliću, kao i Banje Vrućice i svetišta u Komušinoj na brdu Kondžilo. Kondžilu svake godine za blagdan Velike Gospe kreće veličanstvena rijeka ljudi. Procesija prati čudotvornu sliku Gospe Kondžilske kako bi se ispunio zavjet dan Majci Božjoj i za tu priliku Komušanci dolaze iz cijelog svijeta kako bi otpratili sliku na Kondžilo i tamo sudjelovali na misi, moleći se Bogu i svojoj Gospi.
Doista je moguće ne dijeliti ništa i nikoga, već sve vidjeti kao stvorenja Jednog!!!
Anesa Džinić
