NAJLJEPŠA GRAĐEVINA ISL. ARHITEKTURE U ŽEPČU JE KURŠUMLI ALI-BEGOVA – TRZANSKA DŽAMIJA / legenda o njoj

CIJELA JE SMJEŠTENA POD JEDNIM KUBETOM PRVOBITNO PREKRIVENA OLOVNIM -DANAS BAKARNIM LIMOM. ISTURENO PREDVORJE KRASE TRI OMANJA KUBETA… KADA JE, KAKO I OD KOGA SAGRAĐENA NE ZNA SE POUZDANAO, A JEDNO OD PREDANJA O NJENOM NASTANKU PREDE OVU LEGENDU.

Jedne zlehude godine, princ Eugen Savojski zavojšti na Bosnu ubijajući, pljačkajući, rušeći i paleći sve, na što naiđe u svom pohodu. Na prilazima rodnom gradu Žepčaci mu pružiše otpor o kakvom nije mogao ni sanjati, dok je u bečkom dvorcu Belvedere krojio planove za upad u Bosnu. S džamijskih minareta, osuše po silnicima kamenim džuladima golobradi momčuljci i jurjevdanske djevojke. Uvježbani ulani i husari lahko i brzo slomiše otpor neuke mlađarije, a razjareni vojskovođa naredi pokolj. Sveteći se nad nemoćnim, pomahnitali soldati nadrastoše zvijeri. Za tri dana divljanja, poklaše blizu pet stotina mještana, mahom nejači žena i djece. Opljačkaše grad, sažegoše sve što je moglo gorjeti, pa produžiše vijugavim koritom Bosne put Sarajeva.

S drugim kućama u Žepču izgorješe i četiri džamije zajedno s šehidskim tijelima i teško ranjenim braniocima. Čudnim čudom – skriven u ćošku tavana Trzanske džamije, omamljen dimom, preživi momčuljak Alija. Džamija sagori do temelja i obruši se, a samo ćošak u kome se dječak skrivao ostade uspravan, štrčeći prema nebeskom plavetnilu kao najčudniji minaret.

Vojskovođa Eugen Savojski prošara Bosnom kao morija, pa se ubrzo zbog silnog otpora golorukog naroda povuče uz ogromne gubitke… Nedugo potom, Ferhad-paša Sokolović prikupi vojsku bosanskih dobrovoljaca, kojoj se priključi i momčuljak Alija Žepčak.
U posljednjem odlučujućem okršaju, prisreći mu se… Predvodeći ordicu askera, zarobi sedam generala i princa – najstarijeg sina Eugena Savojskog. Vojna se okonča, a za zasluge stečene u njoj, Ferhad-paša Sokolović imenova Aliju Žepčaka bajraktar-begom i uz visoki vojni čin, darova mu begovat Žepačko polje.

Praveći mirovni ugovor s protivnikom, Ferhad-paša zatraži od Savojskog ratnu odštetu; za uništene i popaljene gradove, izginule askere i stanovništvo. Zarobljenog sina-princa i generale procjeni na hiljadu kesa cekina. “Ako ti je mnogo, za sina ne daji ništa! Ja ću ga otpremiti u Istanbul na visoke škole. Porta će od njega dobiti vrsnog vojskovođu, a ti najljućeg neprijatelja!” – poručio je Ferhad-paša protivniku.

Kad je potučeni general Eugen Savojski pročitao uslove mira – razjaren poruči : “Ratnu odštetu plaćam kao što je i uobičajeno, a za sina ne dam ni helera! Radite s njim što hoćete! Kad se nije viteški za pobjedu izborio, već se kukavički predao i ne zaslužuje da nosi prezime junačkih predaka!…” Ono što ne može učinit skamenjeno srce oca generala – učini majčino. Plemenita grofica Savojska prodade imanja u Štajerskoj i Ugarskoj, te otkupi princa – sina jedinca…

Od ratne štete i otkupa, Ferhad-paša Sokolović otposla dvije trećine po bosanskim gradovima da se od ognja i pohara oporavljaju. Dio od te pomoći namijeni za zbrinjavanje udovica i jetima čiji hranitelji izgiboše. Preostalu trećinu razdijeli na tri dijela. Dva hiseta zadrža za sebe, pa s tim blagom otpoče gradnja hajira po Banjaluci : Ferhadiju džamiju, Veliku medresu, Ćupriju preko plahovitog Vrbasa i Imaret s besplatnom hranom i konačištem, za sve nevoljnike.

Preostalu trećinu podari bajraktar-Alibegu Žepčaku, od koje ovaj sagradi: Trzansku džamiju danas zvanu Ali-begova, Han za putnike namjernike, zdanje za Veliku medresu, te skelu na rijeci Bosni s besplatnim prijevozom. Ali-begova džamija je podignuta na samom zgarištu izgorjele i obrušene Trzanske. Likom i oblikom je posestrima Ferhadiji, samo je za dvije trećine manja.

Tekst objavljen u časopisu Muallim, maj 1991, str 17
(Ferhadija i Trzanska, starija i mlađa sestra, srušene su 1993.godine,)