Hutba za mjesec april – Ko oživi zemlju, imat će za to nagradu !
Zahvala pripada Allahu dž.š. stoga se prvo Njemu zahvaljujemo i od Njega pomoć i uputu tražimo. Molimo Ga za uputu na pravi put, put onih kojima se On smilovao i utječemo se Njemu od stramputicu, puta onih na koje se On rasrdio i koji su zalutali. Donosimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s. njegovu časnu porodicu, Njegove uzorite ashabe, šehide i na sve Njegove sljedbenike do sudnjega dana.
Draga i poštovana braćo! Čovjek je biće koje radi. Može se reći da je cjelokupno ostvarenje ljudske civilizacije rezultat čovjekovg truda i rada.
Rad je zakonitost života i izravno služi afirmaciji čovjekova života na Zemlji. Kao takav, rad je ne samo tjelesna već i duševna potreba čovjeka. Radeći čovjek svojim trudom stiče plodove kojima će prehraniti sebe i porodicu i tako osigurati pošten i pristojan život. To je subjektivna vrijednost rada.
Objektivna vrijednost rada sastoji se u tome da čovjek radeći privređuje i donosi doprinos cjelokupnom društvu, jer plodovima njegovog rada okoristiće se i drugi. Upravo zbog toga, glavni izvor islama, Kur’an časni, na više mjesta i u različitim kontekstima spominje rad i privređivanje.
Kur’an jasno ukazuje na to da svako čovjekovo djelo, čak i pomisao trebaju biti usmjereni na općekoristan interes i dobrobit čovjeka. Kaže Allah dž.š.
“I reci: -Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi vidljivi i svijet, pa će vas o onome što ste radili obavjestiti.” ( Et-Tewba 105 )
Takođe kaže Uzvišeni…“Ko želi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!” ( Kahf – 110 )
Takođe kaže Uzvišeni…
“Čovjekovo je samo ono što sâm uradi.” ( An-Najm -39 )
I kalendarski i klimatski, proljeće je već nastupilo. To je vrijeme u kojem se zemlja ukrašava i kada sve oko nas svjedoči proživljenje. Iz ovih znakova prirode koji su svuda oko nas , moramo uzeti pouku , pa tako u ovim danima možemo gledati i svjedočiti tome kako Allah dž.š. oživljava.
Allah dž.š. pored namaza, posta, zekata, hadždža, naređuje i rad. Rad je u izvorima naše vjere uzdignut na nivo džihada. Poslanici, dakle naši uzori, obrađivali su zemlju a mnogi od njih čuvali su stada stoke. Za razliku od mnogih koji žive u predjelima bez vode i gdje je zemlja neplodna , Allah dž.š. nama je podario veliku milost i nastanio nas u Zemlji neizmjernih blagodati. Površine plodne zemlje koje su nam date, tolike su , da se sa njih mogu nahraniti i drugi osim nas. Te površine su tolike, da osim što nas mogu hraniti, mogu nas i imućnim učiniti.
Naša Zemlja bogata je raznim resursima, a ipak smo zemlja siromašnih ljudi. Da bi se stanje promijenilo i da bi smo ovdje, dostojanstveno živjeli , mi moramo promijeniti svoj odnos prema zemlji i moramo promijeniti svoj odnos prema radu. Na to nas podstiče i Kur’an i hadis. Brojni su hadisi u kojima Allahov poslanik, s.a.v.s., usmjerava pažnju svojih sljedbenika na važnost rada, trgovine, poljoprivrede, proizvodnje i ostalih aktivnih vidova života. On lično, s.a.v.s. je svojim životom i praksom oličenje požrtvovanosti i aktivnosti na putu postizanja halal zarade za sebe i svoju porodicu. Još u ranoj mladosti, kada je postao jetim, svojim radom doprinosio je mnogobrojnoj porodici svog amidže Ebu Taliba kod kojega je živio čuvajući stada imućnih Kurejševića. Kada je poodrastao počeo se baviti trgovinom, odlazeći i u daleki Šam koji je od Mekke udaljen gotovo dvije hiljade kilometara. Tim poslom bavio se blizu dvadest godina. Poslanik islama Muhammed a.s. je radio i pozvao je sljedbenike svoga ummeta da rade i privređuju, i da doprinose.
Brojne su izreke koje je kazao u tom pogledu.
Objašnjavajući važnost činjenice da čovjek živi i hrani svoju porodicu od rada svojih ruku, Poslanik, s.a.v.s. je rekao: »Nema bolje hrane od one koju čovjek pojede od rada svojih ruku«. (El-Buhari)
Umor koji je rezultat truda koji se ulaže da bi se zaradila halal zarada je značajan faktor na putu postizanja Božijeg zadovoljstva i oprosta. U tom smislu Poslanik poručuje: »Onaj ko omrkne umoran od posla s kojim traži halal zaradu, omrkne s oproštenim grijesima«.
Podstičući muslimane da se, izmedu ostalog bave zemljoradnjom i poljoprivredom kako u ishrani nebi bili ovisni o drugima, Muhammed, a.s. je kazao: »Svaki musliman koji nešto posije ili posadi pa se od toga nahrani ptica, čovjek ili životinja, taj čin mu se smatra sadakom«. (El-Buhari) Takođe da bi kod svojih sljedbenika razvio ljubav prema radu i sticanju opskrbe vlastitim trudom i zalaganjem, a istovremeno im omraznuo nerad i traženje od drugog, Poslanik a.s. je rekao:
»Da neko od vas uzme uže pa na svojim ledima donese tovar drva pa ih proda, to mu je bolje negoli da moli od ljudi, dâli mu oni nešto ili ga odbili«. (El-Buhari) Ovaj hadis pojašnjava da je svaki posao častan sve dok je legalan i dozvoljen po islamu.
U hadiskim zbirkama postoje hadisi u kojima Vjerovjesnik s.a.v.s. upozorava na opasnost od Nerada i ljenčarenja, jer to vodi ka neimaštini i prosjačenju. U tom pogledu Poslanik s.a.v.s. kaže:
»Da znaju (oni koji prose) šta prosjacenje u sebi ima, nebi nikad niko od nekoga nešto tražio« »Rob neće otvoriti vrata prosjačenja a da mu Allah ne otvori vrata siromaštva«.
Poznati egipatski učenjak, naš savremenik, prof. dr. Jusu f el-Karadavi, u svojoj knjizi El-‘Ibadetu fi-l-islam (Ibadet u islamu) kaže da su dunjalučki poslovi od kojih čovjek (musliman) živi i hrani svoju porodicu IBADET.
Međutim, za to imaju uslovi kojih se musliman mora pridržavati, to su:
1. – Da posao koji radi bude dozvoljen po slamskom učenju.
2. – Potrebno je da uz posao bude čist nijet .
3 – Da se posao obavi lijepo i sa preciznošću.
4 – Da se u poslu pridržava Allahovih propisa.
5 – Da dunjalučki posao ne odvraća čovjeka od izvršavanja temeljnih vjerskih dužnosti.
Ukoliko se musliman pridržava ovih uslova, on je tada u stanju da čitav svoj život i rad pretvori u ibadet Allahu dž.š. Prenosi se od Ka'ba ibn ‘Udžre da jerekao: «Prošao je pored Allahovog Poslanika neki čovjek pa su ashabi, primjetivši njegovu čvrstinu i snagu, rekli: «Allahov poslaniče, da je ovaj na Allahovom putu.«, (tj. da je u džihadu, jer to je bio najbolji ibadet kod njih). Allahov poslanik, s.a.v.s. je na to rekao:
«Ako je izišao da bi zaradio za svoju malehnu djecu – on je na Allahovom putu! Ako je izišao da bi zaradio za svoje stare roditelje – on je na Allahovom putu! Ako je izišao da bi zaradio za sebe, da ne traži od drugog – on je na Allahovom putu! A ako je izišao da bi se pretvarao pred drugima i oholo pokazivao svoju snagu – on je tada na šejtanskom putu!« Jedan pobožnjak po imenu Šekik el-Belhi je krenuo na dug put s ciljem trgovine i zarade. Prije polaska oprostio se sa svojim prijateljem Ibrahimom b. Edhemom i kazao mu kako će na tom putu dugo ostati. Međutim, nije prošlo svega nekoliko dana a on se vratio. Vidjevši ga u džamiji, Ibrahim b. Edhem je začuđeno upitao: »Zašto si se tako brzo vratio? « Šekik je odgovorio: »Na putu sam vidio jednu veoma čudnu stvar, pa sam odlučio da ne idem na put« »Na hajr! Šta si to vidio?« – upitao je Ibrahim. »Putujući umorio sam se, pa sam odlučio da se odmorim u jednom pustom i neplodnom predjelu. Tu sam primjetio jednu slijepu i osakaćenu pticu, pa sam rekao u sebi: – Kako ova ptica živi na ovom zabačenom mjestu, a niti vidi niti se kreće? Nije prošlo puno vremena a doletjela je druga ptica noseći onoj prvoj hranu. To se ponovilo nekoliko puta na dan. Rekao sam: Onaj koji je opskrbio ovu nemoćnu pticu na ovakvom pustom i neplodnom mjestu, opskrbiće i mene! I onda sam odustao od puta i vratio se.
»Baš si čudan, Šekiku« – odgovorio je na to Ibrahim b. Edhem. »Zašto si prihvatio da budeš slijepa i sakata ptica koja živi od tuđe pomoći!? Zašto nisi htio da budeš ona druga ptica koja se trudi da sebi pribavi hranu, a onda pomaže slijepim i nemoćnim!? Zar ti ne znaš da je gornja ruka bolja od donje!? Kada je čuo ove riječi Šekik je ustao i poljubio Ibrahima u ruku. Potom je rekao: »Ti si naš učitelj«, i onda se vratio svojoj trgovini i poslovanju. Braćo draga , omladino draga , klonimo se besposličarenja, i dangube! To je od Allaha dž.š. osuđeno. Nerad je grijeh.
Rad je ibadet, zato čim se namaz završi, ne tražite internet signal po kafanama i kafićima, već tražite mjesto i način, kako i gdje da doprineseš sebi, svojoj porodici, Zajednici i Ummetu.
Plodna zemlja u našoj domovini omogućava nam da normalno živimo.
Kada bi Sudnji dan nastupio, a ti u ruci držao kalem, sadnicu, biljku i htio to posaditi, Allah dž.š. bi Sudnji dan odgodio, da se to dobro djelo obavi.
Uzvišeni Bože, pomozi nas i podari nam berket u našoj zemlji. Amin!
Hutbu priredio , Senad ef.Mujić