11. juli 2019. – posebno obraćanje glavnog imama MIZ Žepče

U organizaciji Udruženja „Spektar“, Medžlisa islamske zajednice Žepče i Asocijacije „Fatma“, i ovoga 11. jula 2019. godine, iz Žepča, ponovo odaslana je poruka „Da se ne zaboravi, da se nikome ne ponovi Srebrenica“. Tom prilikom, na Prečkom mostu preko rijeke Bosne, poseban govor održao je glavni imam MIZ Žepče, Džafer ef. Gračić. Obraćanje donosimo u cjelosti;

U IME ALLAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOG

Poštovana braćo i sestre, cijenjeni sugrađani, Božiji mir i spas neka je na sve vas, na sve ljude dobre volje.

Danas je 11. Juli, dan koji je tužan, tužan do neba, dan kada su ljudske spodobe 1995. godine ubile 8372 čovjeka, Božijeg stvorenja. Tačno, prije 24 godine su neljudi odlučili da postanu bogovi, da prave novi poredak stvari u Božijim zakonima. Na današnji dan 1995. godine, u Srebrenici je poteklo na milione litara krvi, nevine ljudske krvi, krvi djece, tek rođenih beba, djevojčica, dječaka, djevojaka, mladića, žena, ljudi u zreloj dobi, kao i nemoćnih nana i deda.

Šejtan Iblis, sotona Lucifer je bio izenanđen zlom kojeg je nečovjek uradio, samo iz želje da se ismijava Bogu i smislu života na zemlji. Kada god čovjek ubije Boga u sebi, kada pomisli da je on Bog, i kada poželi da on – čovjek, prekraja Božije zakone u Kosmosu i na Zemlji, tada poteče nevina ljudska krv…

Dvadesetčetiri (24) godine je od počinjenog genocida u Srebrenici, i svakog 11. Jula najveći džemat u Potočarima se povećava za nekoliko hiljada ljudi, braće i sestara koji mezarja zijarete, koji idu da pouku uzimaju, koji idu čuti šta im vječno živi potočarski džemat poručuje. A vječno živi potočarski, srebrenički džemat od 8372 člana, poručuje, da džemat kao zajednica u dobru i za dobro, a protiv svekolikog zla, nije i nesmije biti samo povremeno okupljanje i zajedničko klanjanje. Džemat, tj. zajednica u dobru i za dobro, je život svakodnevni.

Poručuje nam ovaj džemat potočarski, danas ali i svaki dan, da ukoliko želimo biti jaki i zaštititi sebe i našu djecu od novih zala, pokolja i genocida, džemat (zajedništvo i jedinstvo u dobru) je jedini put. Bez zajedništva i jedinstva u dobru, nema sigurnosti i nema hoda naprijed. Jer nad džematom, nad zajednicom, čiji je temelj, namjera i želja za dobrom a protiv zla, nadkrivljena je ruka Božije milosti, a u neslozi i razjedinjavanju, u sitnošićardžijskim  interesima, u sukobima, je propast i ovog i budućeg svijeta.

Potočarski šehidi, poredani u safove najvećeg bosanskog džemata nam poručuju da kao što u namazu, molitvi, redamo i zbijamo svoje safove – redove, tako isto u svim životnim situacijama moramo biti poredani jedan do drugoga i jedan za drugoga.

U potočarskom vječnom džematu ima starih nana i deda. Oni nam poručuju da u našim gradovima i selima imamo isto tako starih i iznemoglih, da naša briga o njima mora biti stalna i neprestana. Oni, ubijeni dede i nane, nas pitaju danas i svaki dan;“kakav nam je to džemat, ako se iz džamija raziđete, a nije vas briga za starce i starice vaše, koji trebaju vašu pomoć?.“

U potočarskom vječno-živom džematu, ima naše djece, beba, dječaka, djevojčica, ima omladine, baš kao što ih ima i u našim zemaljskim džematima, kao što nas ima danas ovdje. Ova potočarska rano prekinuta mladost nam poručuje;

O, omladino, morate ozbiljno povesti brigu o svojoj mladosti, udružite se, pomozite svakog ko želi da se školuje, a svi trebate to željeti.

Srebrenički, ali i svi bosanski šehidi nam poručuju – ne dopustite da talenti bosanski propadaju, i koljačima našim, ali i onima koji su naše klanje mirno posmatrali, da sluge, naša omladina budu.

O, omladino, poručuju nam mladići i djevojke iz potočarskih šehitluka, udružite se, vi ste naša snaga, očistite naše mahale i sela, budite primjer u svemu dobrome, vi to možete. Vi ste naša snaga, ali samo ako ste složni i ujedinjeni u dobru. Mi smo dali živote za naš i vaš zavičaj, a vi dajte trud, znanje i zajedništvo.

U borbi protiv zla i nepravde, u borbi za održanje Božijeg reda na zemlji, mi živote dadosmo. Od vas, braćo naša i sestre naše, očekujemo s pravom, da našu borbu za pravdu, za dostojanstvo svakog čovjeka na zemlji nastavite, ne žaleći ni truda ni vremena. Kliču naši šehidi potočarski i bosanski – ne dozvolite da nas se stidite kad na Danu vjere i duga, se sretnemo !

Braćo i sestre, dragi sugrađani Žepča.

Danas će u memorijalnom centru biti spuštena 33 nova tabuta, u kojem je već položeno 6610 naše braće i sestara, 33 tabuta, kao niske na našim tespihima, kao 33 nova sjemena šehidska iz kojeg će niknuti nova klasja žita, a na svakom klasju po stotinu zrna istine, pravde i svakog dobra za sve ljude dobre volje. A klasje i zrna smo mi, dječico naša i omladino naša lijepa i zdrava, potomci šehida srebreničkih i bosanskih.

Danas smo na mostu preko rijeke Bosne, koja hiljadama godina Bosnom našom teče, i koja Bosnu našu umiva i koja nam svojim tokom i hukom poručuje; Bosne ima i biće je, sve do Sudnjega dana, dok Bosnom budu hodili dobri Bošnjani, ljudi dobra i dobrote.

„ A ti, o smirena dušo, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i on tobom neka je zadovoljan. Pa uđi među robove moje, uđi u džennet moj.“ Amin!