U DOMU POSLJEDNJE BOSANSKE KRALJICE O TROJICI VELIKANA BH KNJIŽEVNOSTI
U koncertnoj dvorani Glazbene škole “Katarina Kosača-Kotromanić” u Žepču, u organizaciji MIZ-e Žepče, u ponedjeljak 16.12. 2024. godine, upriličena je književna veče, program, pod nazivom „Karahasan, Sidran i Hajdarević – svjetionici bosanskohercegovačke književnosti“.
Izuzetni i posebni gosti, akademik prof. dr. Enes Karić i prof. dr. Hilmo Neimarlija, govorili su o životu i djelima ove trojice velikana bosanskohercegovačke književnosti, vrsnih proznih i lirskih pripovjedača. “Govorimo o trojici ljudi koji su obilježili savremenu bošnjačku i bosanskohercegovačku književnost, i ne samo savremenu – koji su uopće ostavili tako dubok i trajan pečat u našoj književnosti, da je pravo čudo da takva trojica književnih velikana, velikana pisane riječi, žive u jednom vremenu i da ih iznjedri jedan ovako brojčano mali narod“ – rekao je otvarajući program, moderator Irdin-ef. Tutnjić. U svom uvodnom obraćanju, glavni imam MIZ-e Žepče Džafer-ef. Gračić govorio je o sponi – “da tako velika imena, prof. Karić i prof. Neimarlija, govore večeras o svjetionicima bosanskohercegovačke književnosti – velikim književnim imenima – Sidranu, Karahasanu i Hajdareviću”. Prof. dr. Enes Karić govorio je o njihovim biografijama i bibliografijama. „Sidran je po svome stvaralaštvu bio vrlo razuđen – bio je i pjesnik, pripovjedač, dramaturg, pisao je za pozorište i film, bio je i vrsni komentator zbivanja u Bosni i Hercegovini. Bio je pravo ogledalo svoje književnosti“, rekao je prof. Karić i nastavio. „Dževad Karahasan nam je ostavio velike romane ‘Istočni divan’, ‘Šahrijarov prsten’, ‘Šta pepeo priča’, ‘Zapisi iz tamnog vilajeta’, ‘Sara i Serafina’ i mnoge druge. Svoje umijeće prepričavanja, književno kazano islamskih tema, jako dobro je znao ponuditi evropskim čitaocima. Hadžem Hajdarević je prije svega bio pjesnik, pjevao je vodi, njegov glavni motiv bila je voda, a pokazao se i kao jako dobar prozaist“.
Prof. dr. Hilmo Neimarlija podsjetio je da su u svoje vrijeme i Sidran i Karahasan i Hajdarević bili predsjednici Društva pisaca BiH. „U stvaralaštvu ove trojice velikih književnika vidi se da su bili vrsni lirski i prozni pripovjedači, oni su nam dali naše pravo na vlastitu priču, pravo na vlastiti jezik. Sidran, Karahasan i Hajdarević nisu značajni samo po svome neospornom doprinosu bošnjačkoj književnosti i umjetničkom uzdizanju značenja riječi u svome maternjom jeziku. Svaki od njih je veliki i značajan i po tome što je svaki od njih, na svoj osoben, izvoran i vjerodostojan način doprinio književnosti kao univerzalnom dobru ili književnosti kao kretanju putem kojim se postiže blizina univerzalnom dobru“, kazao je između ostalog prof. dr. Hilmo Neimarlija. Učenice Glazbene škole, dio školskog orkestra, Anastasija Živković, Bernarda Jukić, Petra Jurić i Lamija Tutnjić pod vodstvom prof. Marije Grubišić, otvorile su ovu veče intoniranjem himne, a posebne muzičke tačke imali su učenici Ismail Malićbegović i Lamija Tutnjić. Druženje sa žepačkom publikom gosti su završili s porukom da čitamo ono što su napisali Abdulah Sidran, Dževad Karahasan i Hadžem Hajdarević, jer smo im tada najbliži, a cilj večerašnjeg programa je, odati počast značajnim bosanskohercegovačkim književnicima te promovirati njihov doprinos kulturnoj i književnoj baštini Bosne i Hercegovine.
T. Irdin
