“Sabur-strpljenje i namaz”

piše hfz. Ahmed ef. Muhamed

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je mir na najčasnijeg vjerovjesnika i poslanika, našeg vjerovjesnika Muhammeda s.a.v.s., na cijelu njegovu porodicu i sve njegove ashabe-prijatelje.

Allah Uzvišeni je u Kur'anu uporedio strpljivost i namaz, kao što je to u ajetu: „O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve…“ (El-Bekare, 153.) U tome se postoji tajna za onoga ko s pažnjom to posmatra. U čemu se ogleda podudarnost ili sličnost između sabura i namaza? U čemu je tajna usporedbe među njima? Oblik sličnosti između sabura i namaza je u tome što su te obadvije vrijednosti NUR – svjetlo, na što ukazuje predaja Ebu Malika El-Eš'arija koji je kazao da je Allahov poslanik s.a.v.s. rekao: „Čistoća je dio imana, namaz je nur-svjetlo, sadaka je jasan dokaz, a sabur je blistava svjetlost (ضياء).“ (hadis je zabilježio imam Muslim, hadis broj 223.)

Imam Ibnu Redžeb je kazao: Ove tri vrste djela sve čine nur-svjetlo, ali neka od tih djela predstavljaju posebnu vrstu nura-svjetla. Tako je namaz apsolutno svjetlo-nur. A o saburu imam Ibnu Redžeb je kazao: A što se tiče sabura to je svjetlo (ضياء) pomoću kojeg se dešava pojačana toplina i ono prži kao što je sunčeva svjetost. Za razliku od toga je mjesečeva svjetlost koja je jednostavna ili prostva svjetlost koja osvjetljava ali ne prži. Allah Uzvišeni je kazao: „On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim…“ (sura Junus, 5.)

A kada je riječ o tajni uporednog spominjanja sabura i namaza ona je u tome što namaz predstavlja prosti nur-sjaj koji odmara dušu, ako što je preneseno u hadisu: „Odmori nas, unesi smiraj u nas, o Bilale!“ (hadis je zabilježio imam Ebu Davu, broj: 4171. i 4172., a imam Albani ga smatra vjerodostojnim) Također, u namazu je potpuno zadovoljstvo vjernika, kao što se u hadisu kaže: „U namazu je moje potpuno zadovoljstvo!“ (hadis je zabilježio imam Nesa'i, broj: 3680, a imam Albani ga smatra vjerodostojnim).

A kada je riječ o saburu, kao što se kaže u hadisu: „Sabur je svjetlo(ضياء)!“ A svjetlo-ضياء – to je svjetlost u kojoj se nalazi jedna vrsta topline. Svjetlo sabura je takvo da ono osvijetli i obasja srce vjernika i nejgove poglede pri samom saburu-strpljenju kod izvršavanja obaveza koje pokornost Allahu znače.

Također,strpljenje kod ostavljanja zabrana i pokuđenih-nevaljalih djela i opažanja istine kada se strpi kod iskušenja, loših pojava i tegoba. Uz to za sabur dolazi i svjetlo-nur kod lijepih popratnih okolnosti na dunjaluku i ahiretu, a to sve će da uslijedi onima koji su iskreno u ime Allaha strpljivi bili.

A što se tiče topline sabura to je ona koja dolazi zbog samokontrole i obuzdavanja sabe, te prisiljavanja što u duši u datom trenutku nebi želio.

Shodno tome, kazali smo da namaz predstavlja apsolutno svjetlo-nur, ali to je hladno (osvježavajuće) svjetlo jer se ne može odmoriti niti imati potpuno zadovoljstvo bez osvježenja.

Kada je riječ o saburu i to je svjetlo-nur, ali vrsta svjetla-nura koje u sebi sadrži toplinu i sposobnost prženja, kao što je sunčeva svjetlost. Stoga, vjernik u ovom životu ima potrebu za saburom u svim stanjima, posebno u stanju iskušenja. Obzirom da sabur sadrži određenu količinu topline/ toplote onda tu dolazi do izražaja namaz koji sa sobom nosi osvježenje kako bi ublažio toplinu/ toplotu sabura, a nekada je i ugasi s Božijom pomoći.

Zato, shodno obimu namaza koji vjernik obavlja s jedne strane i obima skrušenosti u namazu s druge strane može doći do ublažavanja topline/ toplote sabura, pa čak i njenog potpunog gašenja.

A kada vjernik želi da bude skrušen u namazu, da osjeti svježinu u duši i potpuno zadovoljstvo on mora da osaburi u dva slučaja (dvije okolnosti): 1. Da osaburi na porive koji ga odvraćaju od skrušenosti i 2. Da osaburi kod pribavljanja poriva koji vode ka skrušenosti.

Prema tome, shodno količini sabura u oba ova slučaja dolazi se i do isto toliko skrušenosti u namazu. Npr. Sabur je kao sunčeva svjetlost, a namaz i skrušenost u njemu su poput mjesečevog svjetla-nura. Mjesec dobija svjetlost-nur od sunčeve svjetlosti ضوء pa će tako shodno sunčevoj svjetlosti biti jaka i mjesečeva svjetlost-nur, bilo kao mlađak ili kao puni mjesec. U slučaju iskušenja toplina/ toplota sabura ide uporedo sa svježinom koju namaz donosi. U stanju skrušenosti svjetlo – ضوء sabura (sunce) a svjetlo-nur namaz (mjesec). Ovo je ono što mi je Allahovom voljom olakšano da spomenem o tajni oprednog pomena sabura i namaz u Kur'ani Kerimu, a Allah najbolje zna!

Drugi su rekli o saburu i namazu…

Tumačenje riječi Allaha Uzvišenog: „Pomozite sebi strpljenjem i namazom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima.“ (El-Bekare,45.)

Pomozite sebi strpljenjem i namazom! U sažetku  svog tefsira imam Kurtubi je rekao: sabur u arapskom jeziku znači zadržavanje ili čuvanje.  Čovjek je ubijen saburom tj. zadržan je na čuvanju sve dok nije uništen. Osaburo sam na nešto tj. suzdržao sam se od tog nečeg.

Potom je također rekao: Uzvišeni Allah je naredio sabur pri izvršavanju naredbi ali i kod ustezanja od zabrana. وَاصْبِرُوا – strpite se znači da se čovjek usteže od činjenja grijeha, a ne kaže se za onog ko se strpi na nedaču da je on onaj koji se susteže صابر . Ako je se neko sustegao od grijeha taj je bio strpljiv i pri izvršavanju svega što znači pokornost-  الطاعة, što je i najispravnije što je o ovom rečeno. Nuhhas je kazao da je strpljiv- صابر na to i to. Ako se upotijebi ovaj izraz u apsolutnom značenju onda to i znači sve ono što smo spomenuli. Allah Uzvišeni je rekao: „…samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni!“ (Ez-Zumer, 10.)

Imam Eš-Šenkiti u svom tefsiru je kazao: „Pomozite sebi strpljenjem i namazom…“ traženje pomoći u saburu, kada je riječ o dunjalučkim i ahiretskim stvarima, nije problematično. A kada je riječ o ishodu traženja pomoći u namazu na to je Allah Uzvišeni ukazao ajetima Svoje knjige, pa je spomenuo da je jedan od ishoda traženja pomoći i zabrana svega što ne priliči, i to u ajetu: „…namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno…“ (El-Ankebut, 45.) Namazom se i nafaka pribavlja o čemu govore Njegove riječi: „Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak!“ (sura Taha, 132.) Zato je Poslanik s.a.v.s. kada bi ga nešto snašlo požurio bi na namaz.

Pojašnjenje toga: Rob kada stane pred svoga Gospodara i doziva Ga (moli Ga) i uči Njegovu knjigu sve što je na dunjaluku pred njim postaje bezvrijednim težeći za onim što ima kod Allaha i bježeći od dunjaluka. Tako se udaljava od svega što ne vodi zadovoljstvu Allaha Uzvišenog, pa ga Allah opskrbi (dadne mu nafaku) i daruje ga.

Ibnu Usejmin govoreći o koristima ovog ajeta, prilikom tumačenja istog, on spominje zanimljive riječi o vrijednosti traženja pomoći u namazu i strpljivosti. On rahmetli je kazao: Od koristi ajeta je i podsticaj na sabur/ strpljenje tako što će sebe zadržati i preuzeti poteškoću koja slijedi sve dok se ne ostvari željeno. Ovo je isprobano, jer kada čovjek osaburi dokučit će ono što treba da uslijedi, a kada se zasiti razlijeni se, pa mu promakne mnogo dobro. Zato je Poslanik s.a.v.s. kazao: „Čuvaj sve ono što ti koristi, traži pomoć od Allaha i nemoj malaksati!“ Mnogi ljudi smatraju vrlo korisnim započinjanje rada s ovim (saburom) gdje se brzo ne ostvaruje željeno pa da malaksa, da se zasiti pa da sve to napusti.

Prema tome, možda mu je promaklo početno vrijeme, a možda je potrebno mnogo vremena, pa ne mora značiti da će uvijek ostvariti ono što je ostvario prvi put pa da zbog toga sve napusti te da mu tako beskorisno prođe život. Ali, ako se strpi, obzirom da već zna da ga od željenog ne dijeli ništa više osim protok nekoliko dana, onda nema potrebe da odustaje ili prekida aktivnosti. Pretpostavimo da je student poželio da postane hafiz i krene da uči hifz djela Bulugul meram. Ide tako sve dok ne nauči pola djela, ali tada osjeti zasićenje i onemoća, pa prekine. Tada će vrijeme koje je u tome proveo za njega biti izgubljeno, osim onog dijela koji je zapamtio i ostane u njegovoj memoriji. Ali, ako nastavi ostvarit će željeno…

Zatim je rekao da se među koristima ajeta govori i o vrijednosti namaza s kojim se traži pomoć u mnogim stvarima i životnim pitanjima, kao što je u riječima Uzvišenog: …zaista namaz…“, jer mi zasigurno znamo da je ovo istinito kazivanje u koje nema sumnje. Preneseno je od Poslanika s.a.v.s. da kada bi ga zaokupilo nešto nešto stao bi i klanjao namaz, a dodatno ovo kazivanje jača njegova zauzetost namazom na dan Bedra i prizivanje Gospodara u pomoć.

Ako bi neko upitao: A kako namaz može pomoći čovjeku?

Odgovor: namaz je pomoć čovjeku ako ga u potpunosti obavi kako treba. Tada je čovjek svim srcem predan i izvršava se sve što je potrebno. Danas je (na žalost) namaz većine ljudi fizička aktivnost a ne predanost srcem. Tako ćete sresti ljudi kojima od samog stupanja u namaz navrne mnoštvo misli od kojih nema nikakve koristi, a čim preda selam i one se izgube (nestanu iz njegove glave). Ali, istinski namaz je onaj kada čovjek osjeća da stoji pred Allahom Uzvišenim i da je to prostranstvo u kojem se mogu naći brojni plodovi koji otklanjaju sve brige. To je zato jer se čovjek povezao sa Gospodarom svjetova koji ga voli. Zato je Poslanik s.a.v.s. kazao: „Moje najveće zadovoljstvo je u namazu!“

S druge strane onaj koji klanja ali nije predan srcem, nego je srcem vezan za nešto drugo, takvom namaz neće biti od pomoći, jer je to nepotpun namaz. Promaćiće mu koristi shodno pomanjkanju prisutnosti srcem u namazu, kao što Allah Uzvišeni kaže: „Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz, namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost…“ (El-Ankebut, 45.) Tako mnogi ljudi iz namaza izađu kakvi su u namaz i stupili, neosjetivši bilo šta što bi ga odvratilo od ružnih i razvratnih djela. Ostao je isti. Srce nije ništa dotaklo niti je se s ljubavlju i pažnjom okrenuo prema ljudima/ robovima.

„…a to je, zaista, teško, osim poslušnima!“ – u svom tefsiru imam Taberi je kazao: „Zaista je namaz teško obsviti osim poslušnim, pokornim, koji se plaše Njegove kazne i koji vjeruju u Njegova obećanja nagrade aali i kazne.

El-hušu’ znači skrušenost, poniznost, skromnost.

Značenje ajeta: Tražite sebi pomoć, o svećenici od sljedbenika Knjige tako što ćete sebe obuzdati u zadržati u izvršavanju svega što vas čini pokornim Allahu i odustajanja od svakog vida neposlušnosti prema Allahu, i to kroz klanjanje namaza koji odvraća od ružnih i razvratnih djela, ali i približava zadovoljstvu Allaha Uzvišenog. Teško je namaz obavljati svima osim onima koji su skrušeni i ponizni Allahu, spokojni kod izražavanja pokornosti Njemu Uzvišenom, spokojni kada je riječ o strahu od Njega Uzvišenog.