Polaznici Kursa islama iz Žepča u posjeti kolegama u Konjicu
Poznato je kako svaki čovjek na planeti žudi ka stvaranju odnosa sa drugim ljudima. Svako novo putovanje i prijateljstvo čini nas bogatijima i iskusnijima. Kurs islama u Žepču jedan je od rijetkih koji mladima nudi tu sjajnu priliku.
Mnogi izleti i druženje sa drugim ljudima samo su jedan mali dio koji naša grupa ljudi nudi. Da su mladi naša budućnost, da je prijateljstvo veza koja je stub mira u svijetu, dokaz je današnji izlet u prelijepi Konjic.
Nedjelja, 5. novembar 2017. godine je definitivno dan koji ćemo rado pamtiti. Naš je put započeo u 7 sati, ujutro. I vrijedilo je!
Mnogi će reći da je to neki mali grad, ali koliko bio mali, njegova čar i ljudi u njemu su nenadmašni. Da je ljepota ovog grada nenadmašna, biće vam rečeno nakon prvog razgovora sa ljudima Konjica.
Nas su dočekali naši prijatelji sa gosp. Salih ef. Jusufovićem na čelu, i poželjeli nam lijepu dobrodošlicu. Salih ef. je „naše gore list“, rodom je iz Željeznog Polja, a već 14 godina uspješno radi kao imam u džematu Čelebići, MIZ Konjic. Imali smo priliku slušati debate koje su nam pripremile polaznice Kursa islama iz Žepča i Konjica.
Lamija Mezit, Amna Fišić, Šejla Aganović, Fadila Maličbegović, Lejla Cikotić, Almedina Smajlović, Vanesa Karso i Nadina Omerašević sa svojim prezentacijama na temu „Zdrava ishrana“ i „Genetski modifikovani organizmi“ natjerale su nas na razmišljanje o našoj ishrani te nas educirali stvarima o kojima se malo priča, a koje su veliki problem cijelog svijeta.
Nakon edukativnog sadržaja naših kolegica imali smo priliku upoznati se sa našim vršnjacima više, te tako i upoznati sami grad Konjic.
Pored toga sto je Konjic poznat po lijepom mostu koji spaja dvije obale rijeke Neretve i ljudima koji u njemu žive, grad Konjic je jedan od onih kojem je pripala čast da posjeduje mnogobrojne džamije. Trenutno se u Konjicu nalaze 44 džamije, 30 mesdžida, 24 imamska stana i niz drugih vakufskih objekata.
Imali smo priliku posjetiti jednu od prelijepih džamija, jedinicu „Crni Labud“ izgrađenu u čast poginulim borcima grada Konjica, Šehidsko mezarje i ostale ljepote Konjica.
Naše predivno provedeno vrijeme sa našim vršnjacima i efendijama ipak je moralo stati. Sudeći po stečenim prijateljstvima sa divnom omladinom iz Konjica naše vrijeme za druženje tek dolazi. Zahvalni smo našem glavnom imamu MIZ Žepče, Džaferu ef. Gračiću i našem profesoru Ernadu ef. Hadžiću što su nam omogućili ovo lijepo druženje, a koje je samo jedno u nizu mnogih. Nema čovjeka koji je svoju radost podijelio sa prijateljima, a da se nije još više radovao, kao što nema čovjeka koji je podjelio svoju tugu sa svojim prijateljima, a da nije manje tugovao. Oko akšam-namaza poselamili smo se sa našim dragim prijateljima i uputili se kući, još pod dojmom divnog Konjica, njegove ljepote i graciozne Neretve.
Amila Jusufović, III-1
