Hutba za mjesec maj – Ramazan, radost džemata!

U ime Allaha, svjetova Gospodara!

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam na poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, njegove uzorite ashabe, kao i na sve one koji su živjeli i umrli sa istinom i u svojim riječima i u svojim djelima.

Kaže Uzvišeni u Svojoj časnoj Knjizi: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili!“ (Al-Baqara, 183) 
U vremenu u kome živimoživot se predstavlja i nudi kao pozornica za igru, zabavu i provod. Zato je potrebno znati da je Ramazan mjesec Božije riječi, upute koja se nudi čovjeku kao spas. A čovjekov spas je u vraćanju svome Gospodaru.
Allah, dž.š., je milostiv. Njegova milost se, između ostalog, ogleda u tome da čovjeka ne zadužuje onim što nije u stanju izvršiti. Kur’an svjedoči da Allah želi da nam olakša, a ne da nam oteža. Zaduženi smo različitim vrstama ibadeta, a to se posebno vidi i svjedoči u mjesecu Ramazanu. U suštini, svaki od propisanih ibadeta ima za cilj promjenu čovjeka na bolje. O svakom od njih, kao i o nekim našim lijepim adetima vezanim za ovaj najodabraniji mjesec, bit će govora u ovoj hutbi.

 

Pripreme za doček najdražeg gosta

Ramazan je deveti mjesec hidžretskog kalendara, mjesec posta i pojačanog ibadeta. Muslimani i muslimanke naših krajeva ramazan su doživljavali kao poseban mjesec vršeći temeljite pripreme za njegov doček. Doživljavali su ga kao dragog gosta i trudili se da ga što ljepše i svečanije dočekaju i ugoste. Te su se pripreme obavljale temeljito. Neki adeti su, Bogu hvala, ostali i danas.Taj je običaj najbolje izraženriječima: „Po svu godinu treba ostavljati po krunu za kurbana, a po forintu za ramazana.“

 Početak i kraj posta

 Početak i kraj svakog dana posta tokom vremena obilježavao se na različite načine. Najduže se zadržala tradicija pucanja topa s gradskih zidina.Uporedo s pucnjem topova vrijeme završetka posta – iftara najavljivano je i paljenjem kandilja na munari džamije.

 Sehuri

 Ramazanska sijela bila su nezaobilazan ambijent i doživljaj mubarek-mjeseca i to nakon obavljenog teravih-namaza. Ona se praktikuju u nekim džematima, a omladina sjedi sve do pred sehur, kada se razilaze kućama. Time ispunjavaju preporuku Poslanika, s.a.v.s., koji u hadisu, koji prenosi Enes b. Malik, r.a.,kaže: „Sehurite, doista je u sehuru bereket!“ (Buhari i Muslim)

 Mukabele

 Arapska riječ „mukabela“ ima više značenja. Mogli bismo je definirati kao islamsko druženje u džamiji koje se organizira tako da jedan ili više dobrih učača, obično hafiza, uče Kur’an, a prisutni mirno, pažljivo i dostojanstveno slušaju.

 Poslanik je, također, imao običaj preslušavati ashabe u učenju Kur’ana. Kako vidimo, još od Poslanika, s.a.v.s., datira praksa mukabele.

 Iftari

Riječ iftar označava završetak jednog dana posta nakon zalaska sunca. Iftar je više od obične večere. To je prilika za poziv prijatelja u kuću, na muhabet, šalu i poslovni razgovor. Iftar je prilika da, uživajući u Allahovim blagodatima, radosni što smo ispostili još jedan dan, tu svoju radost podijelimo sa svojim najbližima, prijateljima, komšijama i poznanicima. O značaju iftara za postača Božiji poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji prenosi Ebu-Hurejre, r.a., kaže: “Postač ima dvije radosti: prilikom iftara i prilikom susreta sa svojim Gospodarom!“ (Buhari, Muslim, Ebu Davud i drugi)

 Teravih-namaz

 Nakon obavljenog iftara, popijene kahve i malo eglena, svijet  se sprema za teravih-namaz. Teravih-namaz je, kao što je poznato, sunnet i klanja se u džematu uz jaciju-namaz za vrijeme mjeseca ramazana. Čak i oni koji rjeđe posjećuju džamiju tokom godine, kada dođe ramazan redovno idu na teraviju. Ono što ovom prilikom moram naglasiti je činjenica da džematlije trebaju znati da se teravija klanja istom brzinom i tempom kao bilo koji drugi namaz, ni brže ni sporije.

 Ramazanski vazovi

 Najčešće prije, a rijetko poslije teravije, u našim džematima obavljali bi se ramazanski vazovi. Tako je i danas. Svi imami upućuju poruke klanjačima u kojima im ukazuju na značaj ramazana u životu vjernika, posebno kao priliku za preokret u životu, prije svega kada su u pitanju namaz, dolazak u džemat i međuljudski odnosi.

 I’tikaf

 Poslanikova, s.a.v.s., stalna praksa zvana i’tikaf, praksa da se posljednjih deset dana povlači u osamu u svoju džamiju i da taj period provede u intenzivnom ibadetu, prakticira se i na našim prostorima.

Zekat i sadekatu-l-fitr

 Sadekatu-l-fitr je ramazanska obaveza svakog muslimana i muslimanke. Sastoji se u tome da određeni iznos u naturi ili novcu podijele siromašnim. Izvršava se u posljednjoj trećini ramazana, a najdalje do pred klanjanje bajram-namaza. Visina sadekatu-l-fitra određuje se novčanom vrijednošću prehrane jedne osobe za jedan dan. Naime, svaki musliman i muslimanka, bez obzira na to da li su postili ili opravdano, odnosno neopravdano nisu postili, dužni su podijeliti sadekatu-l-fitr, ili popularno „vitre“. Sadekatu-l-fitr dijeli se i na malodobnu djecu.

Zekat se, kao što je poznato, može davati tokom cijele godine, ali ga vjernici uobičavaju dati u ovome mubarek mjesecu. Takav postupak i ne čudi kada se zna da se svako dobro djelo učinjeno u ramazanu višestruko vrednuje i nagrađuje od Allaha, dž.š., a i sami vjernici posteći osjete kako je onima koji oskudijevaju u ramazanu i izvan njega. I zekat i sadekatu-l-fitr najbolje je dati u Bejtu-l-mal, poseban fond pri Rijasetu, gdje odgovorne osobe vrše raspodjelu prema prioritetima.

Poštovana braćo, iskoristimo ovaj mjesec u pokornosti našem Stvoritelju, iskoristimo svaki dan, sat, minutu, ibadet mu čineći. Neka nam je na umu da nam je ovo možda posljednji ramazan i posljednja prilika u životu da nam Uzvišeni grijehe oprosti.

 

Salih ef. Kamerić, imam džemata Begov Han