Hutba za mjesec februar – “VRIJEME”

Hvala Allahu,Stvoritelju svjetova,na milosti i nimetima

kojima nas daruje.Neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Poštovana braćo i sestre u islamu.

Ovaj život je protkan tegobama, zaliven suzama, pračen uzdasima, ipak, volja za životom je duboko usađena u svakom od nas, pa nas ne napušta ni u mladosti ni u starosti, ni u bolesti, nego se, braćo moja, volja za životom u bolesti još više povećava kao što bi se trebala povećati volja za pravilnim korištenjem vremena u činjenju dobrih djela. Ovaj život je protkan raznovrsnim iskušenjima, koja mogu da budu Allahove dž.š., blagodati, ali i ispit našeg imana. Nikada ne znamo u kojem trenutku možemo otići sa ovog svijeta, i zbog toga ga moramo dobro iskoristiti. Jedan od faktora koji će nam pomoći u što boljem iskorištavanju ovog svijeta, je vrijeme. Moramo biti svjesni njegove važnosti, i iskoristiti ga na način kojim će Gospodar biti Zadovoljan. Allah dž.š., u suri El-Asr se zaklinje vremenom:”Tako mi vremena! Doista je čovjek na gubitku. Osim onih koji vjeruju i čine dobra djela i koji međusobno preporučuju istinu i međusobno preporučuju strpljivost.”To je sura za koju je imami Šafija r.a., rekao:”Da Allah dž.š.,  nije objavio ljudima drugu suru osim ove, dovoljna bi im bila.”Allah dž.š., u ovoj suri potvrđuje da su svi ljudi na gubitku, a zatim izdvaja one koji imaju četiri svojstva:

• Vjerovanje u Allaha dž.š.
• Činjenje dobra
• Oni koji drugima preporučuju istinu
• Oni koji drugima preporučuju strpljivost

Dakle, vidimo da je vrijeme važan dio našeg života, odnosno to i jeste naš život, ali većina nas, opet, olahko prelazi preko ovog važnog resursa. Zato umjesto dangubljenja i rasipanja vremena ni u što, posvetimo se Allahu i provodimo naše slobodno vrijeme u ibadetu. Vrijeme je emanet, neprocjenjiva blagodat, nezamjenjivi resurs, nenadoknadiva vrijednost i kada jednom ode više se ne vraća. Mudraci i razumni su shvatili vrijednost i važnost vremena, i zato su neki od njih rekli:” Vrijeme je kao zlato,”drugi su rekli: “Vrijeme je kao sablja” a treći su rekli: “Vrijeme-to je život.” Vrijeme je nema sumnje, skuplje od zlata i oštrije od sablje. Jedan velikan je upitan koja je metoda najbolja za postizanje napretka jedne zajednice,pa je rekao:”Dajte mi vremena,napravit ću vam puno toga što želite!” Oni koji još uvijek nisu shvatili vrijednost i važnost vremena zaista su na gubitku. Od nas samih zavisi i naš vječni život. Od načina korištenja vremena, zavisi  hoćemo li vječnost provesti u neprekidnom uživanju ili u teškom tegobnom životu i patnji. Svi vrlo dobro znamo da vrijeme prolazi brzo i da ne smijemo odlagati njegovo korištenje u hairli svrhe. Velike zadatke i ciljeve čovjek postiže samo prisebnim i planskim korištenjem vremena. Zato planiranje vremena povečava njegovu vrijednost. Veoma je bitno razumnom čovjeku da pogleda na svoje raspoloživo vrijeme da ga nadgleda, korigira i planira njegovo korištenje u najbolje svrhe, tokom cijelog života, jer bit će pitan od Allaha dž.š. To nije mali vremenski period. To je jedan cijeli ljudski život. Dakle, postavlja se pitanje koliko se nas nemarno odnosi prema ovom Allahovom daru, koliko nas dangubi, rasipa vrijeme ni u šta? A da ne govorim o onima koji ga troše, na još grublji, brutalniji način čineći ružna i nedozvoljena djela tj…”ubijajući” vrijeme. Draga braćo, postoje i oni koji cijene vrijeme samo jedne godine. To najbolje znaju studenti koji su izgubili godinu tokom studija. Ta godina znači jako mnogo za njega. Dragi brate, ako želiš da cijeniš sekundu, pitaj sportistu koji je bio na Olimpijskim igrama. Izgubi zlato za sekundu. Njemu brate sekunda puno znači, jer zna da svoje vrijeme nije dobro isplanirao za treniranje i zbog toga nije došao do željenog cilja. Mi u današnje vrijeme smo nestrpljiviji, nemamo sabura da sačekamo da nam se prijatelj javi na telefon, mrzimo kad odemo u “Fast food” prodavnicu brze hrane jer moramo malo sačekati da nam spreme. Jedan čovjek u Italiji je vidio ovo i upitao:”Šta je ovo?” Odgovorili su prolaznici:” To je Fast food-brza hrana!” On ih je pogledao I rekao:”Bože! Pa, otkad se to od hrane očekuje da bude brza!?” Zato je otvorio svoju prodavnicu I dao joj naziv:”Uspori…odmah!” Mi ljudi, bi trebali odmah usporiti, svi izumi koje smo napravili u prošlosti, imaju za cilj da uštede vrijeme: avioni, vozovi, brzi automobili, brzi računari. Sve to smo uradili jer smo mislili da štedimo vrijeme. Treba da postavimo sebi jedno vrlo važno pitanje:”Gdje je vrijeme koje smo uštedjeli?” Mi, u suštini, nismo uštedjeli vrijeme, već smo samo požurivali sami sebe, pa nismo imali vrijeme koje nam je dao Allah da obidžemo ni bližu familiju, prijatelje ni komšije… Ljudi dok se pokušavaju opravdati pred drugim ljudima kako nemaju vremena, izgovaraju brutalnu laž.

Draga braćo, iskreni vjernik planira svoje vrijeme. Prije svakog sna klanja vitr namaz, a prije izlaska sunca klanja sabah namaz. Između tih namaza, redovito Stvoritelju na sedždu pada, otvarajući dušu pred Milostivim i puštajući da u nju uplovi mir, snaga i samopouzdanje. Svaki vjernik će biti iskušan i na djelu će pokazati koliki je i kakav  vjernik. U prošlom sistemu i vremenu su vjernici bili iskušavani, a ja ću navesti jedan primjer čvrstog i iskrenog vjernika koji je u svakom vremenu dosljedno izvršavao zadaću koju je Allah dž.š., pred njega postavio. Služeći vojni rok u Nišu, rahm. Salih ef. Gračić je sproveden na vojni sud gdje je osuđen na osam godina zatvora. Draga braćo, Salih ef. iako je bio u zatvorskim ćelijama on je obavljao namaz, jer se Salih ef., bojao samo Allaha i želio da Allah bude sa njim zadovoljan. Jednog dana je obavljao sabah namaz, a jedna važna delegacija je stigla u obilazak zatvora i zatekli su ga kako klanja namaz, Salih ef. nije prekidao namaz, a kada je predao selam i ustao, upitali su ga šta oni predstavljaju za njega. On je odgovorio: “Sad sam bio pred Najvećim, a sad šta vi naredite ja ću uraditi.” Allah dž.š., je iskušao svog dobrog roba u mladosti, a i u starosti. Poslije pada, Salih ef. je ostao nepokretan, ali prvo što je tražio od ukućana, je, da mu lice i prsa budu okrenuti prema Kibli, da svoje vrijeme provede u Zikrullahu.

Molim Uzvišenog Allaha da nas pomogne da istinski shvatimo značaj vremena I da se tako okoristimo svakim trenom kroz koji prolazimo za hajr ovog i Budućeg svijeta. Amin!