Obraćanje glavnog imama na Skupštini MIZ-e Žepče
U protekloj 2013. godini, navršilo se 20 godina od kako sam preuzeo dužnost glavnog imama MIZ-e Žepče. Pošto je to eto neki jubilej, imam potrebu da napravim mali presjek onoga što smo uradili u proteklih 20 godina, u kojima sam ja bio glavni imam. Funkcija glavnog imama MIZ-e Žepče, zapala me je u najtežem vremenskom periodu od kada postoji IZ-a u Žepču. Ovo vrlo odgovorno tvrdim, jer sam prije 5 godina pisao jedan naučni rad na temu „ IZ-a u Žepču između 1458-2008“. Istražio sam sve što je bilo moguće o tome za IZ-u u Žepču, i nisam našao da je IZ-a u Žepču imala teži period od samog početka pa sve do danas, u periodu 1992-1995. Čak ni princ Eugen Savojski nije spalio sve džamije i sve vakufske kuće u Žepču. Formirali smo IZ-u na ledini u Željeznom Polju 1993.godine, i ja sam predložen i postavljen za glavnog imama. Moram priznati da se niko nije posebno ni otimao za tu dužnost u tom periodu. Iako na ledini formirani, ipak smo dali svoj veliki doprinos u odbrani države i naroda za vrijeme agresije na BiH. Svi imami zajedno sa mnom, stavili su se na raspolaganje i narodu i Armiji RBiH. Lično učestvovali u pojedinim operacijama kao vojnici, a da ne govorim o ostalim vidovima naše pomoći i podrške borcima i jedinicama ArBiH. Tri naša imama pali su kao šehidi. Istina Ahmet ef. Husičić nije pao na liniji, ali ga je srčani udar, izazvan velikom brigom i stresovima zadesio u vojničkoj uniformi. Prijem velikog broja muhadžira sa šeherskog i teslićkog kraja, spremanje i ukop svih šehida, prikupljanje hrane, odjeće, obuće, novca, zlata, i mnogih drugih sredstava prvobitno za vojsku i muhadžire uz sve naše imamske, hatibske i muallimske poslove, bila je naša svakodnevnica.
Do povratka u Žepče, promijenili smo 4 lokacije. Naša osnovna zadaća nikada nije prekidala kontinuitet. Odmah po potpisivanju mirovnog sporazuma, još, iako se vijao dim iz zgarišta širom Bosne, mi smo počeli sa podizanjem novih objekata tamo gdje ih nikad nije bilo. U tom periodu, do povratka u Žepče, izgradili smo; mesdžid u Delićima, mesdžid u Ivljima, srušili i ponovo podigli staru džamiju u Željeznom Polju, srušili stari mesdžid i podigli novu džamiju u Gornjoj Golubinji, kupili zemljište i podigli mesdžid u Pepelarskoj Rijeci, podigli medžid u Dubcu- Polje, džemat Begov Han. Dovršili smo i otvorili džamije u Balačićima i Donjoj Golubinji, dobili smo drugu džamiju u Begov Hanu. Ona je poklon od asocijacije za obrazovanje i kulturu „AKOS“. Sagrađena je prva vakufska i imamska kuća u Željeznom Polju i u Begov Hanu. Pristupili smo podizanju porušenih mesdžida u Ozimici i Vitlacima. U Ozimici smo pored obnove mesdžida podigli i munaru , ali i novu vakufsku kuću s mektebom. Na Vitlacima smo, pored podizanja porušenog mesdžida u naselju Badnjari podigli novi mesdžid. Krenula je obnova džamije i u Žepču. Prvo smo osposobili dobro oštećenu staru zgradu medžlisa za obavljanje namaza. Pristupili smo obnovi džamije u Preku. Po njenom završetku stekli su se uslovi za obnovu čaršijske džamije i stambeno poslovne zgrade. Ovaj kompleks obnovljen je u mnogo boljem ruhu nego što je bio. Jer sada smo izgradili mnogo bolju poslovnu zgradu, džamiju sa dvije munare, a sam kompleks sada ukrašava prelijepi šadrvan, sahat kula, kaldrma i veoma vrijedna i skupa ograda. Uporedo sa ovim radovima, Suljo Maglić je obnovio Gornjomahalsku džamiju. Ukazala se potreba za mesdžidom u naselju Želeća. Tamo smo kupili kuću i obezbijedili i mesdžid i stan za imama. Zatim je došao red na mesdžid u Čolama, jedinom zaseoku u kojem nismo imali mesdžida, i to smo uspješno završili.
A onda je krenuo drugi krug. Džematlije Jastrebca odlučili su da umjesto starog mesdžida, prave novu džamiju i trenutno radovi su u završnoj fazi. Džematlije Šahmana odlučili su se za temeljnu rekonstrukciju mesdžida i uz pomoć braće Alibegovića iz Gračanice, uspješno su to i završiti. Džematlije Biljevine izvode značajne radove na džamiji u Biljevini. Džematlije Mjestove Ravni zbog skučenog prostora mekteba rade na proširenju i rekonstrukciji džamije. Džematlije Orčevića donijeli su odluku da ruše stari mesdžid i grade novu džamiju. Radovi još nisu počeli. Konačno izvršene su sve potrebne pripreme, projekti i dozvole, da se jedina preostala neobnovljena Trzanska džamija počne obnavljati kao spomenik osmanske kulture. Njena obnova je jako skupa, ali i pored toga radovi dobro napreduju. U međuvremenu, skoro u svim džamijama i mesdžidima, uvedeno je centralno grijanje.
Pored uspostavljanja potrebne i funkcionalne infrastrukture, navest ću i neke druge važnije projekte i poslove koje smo obavili u posljednjih 20 godina. Organizirali smo zajedničku džanazu za 70 šehida i učinili smo sve što smo mogli da oni budu ukopani usred žepačke čaršije. Smatramo da je to najbolji način da se oni nikad ne zaborave. Obavili smo više svečanih otvaranja džamija i mesdžida, a otvaranje Ferhat-pašine džamije u Žepču, bio je veliki i zahtjevan posao. Za organizaciju zajedničke dženaze i otvaranje Ferhat-pašine džamije dobili smo najveće ocjene i priznanja od Rijaseta i Reisu-l-uleme osobno. U obadva ova projekta imali smo veliku pomoć kolega imama iz drugih medžlisa , muftiluka i muftije osobno. Obezbijedili smo i uručili 409 što studentskih što srednjoškolskih stipendija. Od sljedeće godine, jedna stipendija će nositi ime Abdul Vehab Ilhamija.
Skoro sve vakufske parcele uredili smo i zasadili sadnicama raznog voća. Najveći broj mezarja ogradili smo lijepom, atraktivnom i čvrstom ogradom. Prije 10 godina osnovali smo web stranicu ne internetu na kojoj redovno objavljujemo sve naše aktivnosti. Još 2005.godine uveli smo jedinstvenu članarinu i centralizaciju svih sredstava. Od 2009.godine obezbijedili smo potpuno besplatnu uslugu dženaze za svoje redovne članove uključujući tu i materijalne troškove osim iskopa mezara. Nabavili smo od priloga naših džematlija dva pogrebna auta, ali kao što znate, jedno je zapaljeno pod još nerazjašnjenim okolnostima. Već dugi niz godina priređujemo manifestaciju „ Ulazak u Kur'an“, koja je naišla na veliko odobravanje roditelja, imama, muftiluka i Rijaseta IZ-e u BiH. 12 godina vodim kurs islama u srednjoj školi, i nikada nije dovedeno u pitanje njegovo pohađanje. U okviru svojih intelektualnih mogućnosti učestvovao sam na naučnom skupu i napisao rad na temu „IZ-a u Žepču između 1458-2008“. Najveća vrijednost ovoga rada je što sam u njemu argumentovano zapisao sve što se dogodilo IZ-i u Žepču od 1992.-1995., pa i do 2008.godine. Rad je objavljen u Zborniku radova sa ovog naučnog skupa, i to će trajno ostati zapisano. Moram naglasiti da smo uvijek maximalno vodili računa da pored ovih aktivnosti i projekata kontinuirano vršimo svoju osnovnu zadaću organiziranja cjelokupnog vjerskog života na čitavom području našeg medžlisa. Mislim da smo u tome bili dosljedni, a koliko smo uspjeli, to neka drugi kažu.
Ako mene lično pitate, onda vam mogu reći – zadovoljan sam sa ovim što smo uradili u proteklih 20 godina. Zadovoljan sam radom svojih kolega imama, zadovoljan sam radom džematskih odbora, zadovoljan sam radom IO u svim mandatima, zadovoljan sam sa saradnjom sa muftilukom i muftijom, Rijasetom i Reisu-l-ulemom. Kako starim tako i novim. Koliko su oni zadovoljni sa nama i sa mnom osobno, to neka oni kažu.
Zahvaljujem se neizmjerno Allahu dž.š., što mi je omogućio da u svojstvu glavnog imama uradim ovo o čemu sam govorio.
