Od petog do dvanaestog jula…

Dana 10.07.2011. godine u svojoj 91. godini života, na Ahiret je preselio hadži Hanefija-ef. Efendić. U srijedu, 10. jula 2024. godine, na godišnjicu preseljenja, Zuhdija-ef. Ridžal, obišao je mezar rahmetli Hanefije-ef., proučio Ja-Sin i uputio dovu Uzvišenom.

Podsjećanja radi, ukop je obavljen 12.07.2011. godine, na mezarju “Jezerac” u Balačićima, Željezno Polje, iza ikindije-namaza, a dženazu namaz je klanjao reisu-l-ulema IZ-e u BiH, dr. Mustafa-ef. Cerić.

Nakon klanjanja dženaze, u svom obraćanju, reisu-l-ulema je između ostalog rekao da je Hanefija ef. čovjek koji je čuvao islam na ovim prostorima punih 9 decenija, te da iza njega ima skoro 50 imama, koji su bili njegovi učenici u mektebu. Inače, dženazi je pored velikog broja vjernika, bilo prisutno preko 30 uniformisanih imama, te nekoliko muftija.

Biografija r. Hanefije

Hanefija ef. Efendić, rođen je u Željeznom Polju, općina Žepče, 05.07.1921. godine, od oca Ćašifa-ef. i majke Salihe. U djetinjstvu je ostao bez roditelja, pa je njemu i bratu dodijeljen staratelj. Pohađao je Ferhat-pašinu medresu u Žepču, pred sami drugi svjetski rat. Na mjesto imama i muallima u džematu Balačići postavljen je 1943. godine. Naknadno, sedamdesetih godina, dobija i hatibsku muraselu i u ovom malom, skromnom, ali vrijednom džematu, ostaje kompletan svoj radni vijek. Na njegovo mjesto došao je učenik njegovog mekteba i svršenik GHB medrese Zuhdija-ef. Ridžal. Šta je to, što našeg hodžu pomalo izdvaja i karakteriše u odnosu na ostale hodže? To je prije svega čvrsta i nepokolebljiva vjera u Allaha dž.š., pokazana i dokazana svojim praktičnim životom. Svoje muallimske vrijednosti pokazao je na način, da su oni, koji su došli u njegov mekteb, iz mekteba izlazili potpuno spremni da obavljaju sve islamske dužnosti, i svi su znali učiti Kur'an. Iz njegovog mekteba izašlo je, što posredno što neposredno, 47 svršenika medresa, muških i ženskih. Bio je sin imama, i sam je bio imam, i imao je sina svršenika medrese, 4 unuka i 9 praunuka su mu završila medresu. Za trideset godina, koliko je bio kao džematlija, bio je uvijek spreman da zamijeni imama u svako doba dana i noći. Zbog svoje krepkosti, zdravlja i vitalnosti, ljudi su u šali govorili da će on ponovo zamijeniti Zuhdiju efendiju kada Zuhdija ode u penziju. Poznat je i po tome što je jedan od prvih hadžija u istoriji ovoga kraja. Poseban je i po tome što se nije bojao smrti. Smrt je prihvatao kao Božije određenje kojem nema alternative. Pokazao je to ukopavajući sina Muhameda-ef. u 27 godini života, kćerku Devletu i zeta Ibrahima u istom danu, sina h. Munira i suprugu Sevlu u razmaku od 4 mjeseca. Niti na jednoj od ovih dženaza, niko na njegovom licu nije vidio suze, što za nas obične smrtnike nije uobičajeno. Poseban je i po tome što je njegov nasljednik, a njegov učenik, već spomenuti Zuhdija-ef. proglašen najboljim muallimom u BiH za 2004. godinu. Dobrim dijelom, njegova je zasluga, da u ovom malom džematu, od 150 domaćinstava, imamo više od 100 hadžija. Bez ikakve sumnje, i bez obzira na mnoge druge mještane ovog džemata, koji su dostigli neka znanja, zvanja, titule i imanja, Hanefija-ef. je najveći sin ovog džemata, od njegovog nastanka pa do dana današnjeg. Zato i jeste ukopan na mjesto, odakle će simbolično i dalje imamiti svom džematu. 

Neka mu se Uzvišeni smiluje, neka ga obaspe svojim rahmetom i neka ga na Ahiretu udruži sa svojim robovima s kojima je Allah dž.š bio zadovoljan. AMIN !

Z.R./T. Irdin

p.s. – tekst objavljen na web-stranici MIZ Žepče, u utorak, 12. jula 2011. godine