Mevludom MIZ Žepče zakoračio u novu 1438. hidžretsku godinu
Dolazak nove godine po Hidžri, sada 1438., već dugi niz godina, izuzetno je svečano obilježen u MIZ-e Žepče, tačnije u Ferhat-pašinoj džamiji. Naime, u nedjelju, 01. Muharrema 1438. odnosno 02.10.2016. godine, nakon podne-namaza, proučen je “novogodišnji” mevlud, čiji je organizator medžlis a sponzor Kasim i Fatima Badnjar iz Žepča. Kasim je veliki vakif našega medžlisa a sponzor ovoga mevluda je od dana kada je postavljen kamen-temeljac za obnovu čaršijske džamije, i ovo je 17. po redu mevlud čiji je pokrovitelj porodica Badnjar. Veliki broj vjernika je prisustvovao mevludu, bez obzira na to što je danas, 02.10.'16.godine važan dan za sve u BiH, pa tako i u Žepču. Odražavaju se Lokalni izbori 2016.
Kompletan mevludski program su izveli imami MIZ-e Žepče. Mevludu je kao gost prisustvovao doc. dr. Esmir M. ef. Halilović, profesor na IPF Zenica.
Uslijedilo je obraćanje našeg gosta, koji nije krio niti emocije niti oduševljenje proučenim mevludom. Između ostalog, govorio je o Hidžri, porukama i poukama, a posebno je govorio i podvukao tri poruke Hidžre koje je vrlo lahko zapamtiti i “uklopiti” kao dio svoga života svakoga pojedinaca. Prva poruka je “da valja umrijeti te da vrijeme vrlo brzo prolazi”, tako da se svako pojedinačno treba zapitati zna li uopće kuda ide u ovom kratkom životu i u ovom vremenu, koje bez mogućnosti vraćanja, prolazi. Druga poruka je sam tok Hidžre-odnosno pitanje, zašto je Poslanik uopće napustio Meku, svoj rodni i najomiljeniji grad. Koliko je tu bilo vjere i snage vjere kao pokretača same selidbe-Hidžre. Postavio je paralelu danas-koliko je iskrene vjere kod nas svakoga pojedinačno? I treća poruka Hidžre bila bi važnost prijateljstva. Naveo je primjer Poslanika a.s.-koji je iza sebe ostavio 100 000 prijatelje-ashaba, a onda svima nama postavio pitanje, koliko mi danas pojedinačno imamo prijatelja kojima bi povjerili svoje najvrijednije stvari – profesor je tražio da svi poradimo na tome te da ove poruke Hidžre što prije budu sastavni dio naših života. Njegovo izlaganje je praćeno u “jednom dahu”.
Na kraju, zahvaljujemo porodici Badnjar, zatim prof. Haliloviću, te još jednom iskrene čestitke u povodu nove 1438. godine, uz molbu dragom Bogu da ih još puno dočekamo zajedno, u zdravlju i rahatluku.
Irdin ef. Tutnjić
