Međureligijski odbori u posjeti Mostaru

Jedna od aktivnosti koje je međureligijski odbor Žepče planirao, realizovana je 9. novembra tekuće godine. Naime, mladi iz MR odbora Žepče organizovali su posjetu religijskim objektima u Mostaru. Tačnije, MR odbor Žepče posjetio je Franjevačku crkvu u Mostaru i samostan, manastir Žitomislić, kao i tekiju na Buni u Blagaju, dok su se ostali potrudili da organizuju koncert duhovne muzike koji će se održati 5. decembra ove godine u Žepču. Sva tri MR odbora, odbor vjerskih službenika, zatim odbor žena vjernica i odbor omladinaca posjetio je religijske objekte u Mostaru. Posjeta je bila jedinstvena prilika da se pobliže vide i upoznaju objekti koji se ne mogu vidjeti svaki dan, kao što je samostan, manastir i tekija. Pripadnici katoličke vjeroispovijesti iz odbora imali su priliku prisustvovati nedjeljnoj misi u crkvi svetog Petra i Pavla u Mostaru, s obzirom da je prije podne bila upriličena posjeta Franjevačkoj crkvi i samostanu.

 Manastir Žitomislić je kasnije posjećen gdje je jeromonah Danilo održao kratki govor i upoznao posjetioce o historijatu samog manastira, konaka i crkve. Posljednja na redu bila je tekija na Buni u Blagaju.

Sva tri vjerska objekta zrače jedinstvenom duhovnošću i odišu istinskom borbom kroz vjekove za vjere naših prostora. Historijat objekata Franjevačka crkva i samostan U Mostaru, osmanlije su pomogli izgradnju katoličke (katedralne) crkve, apostolskih prvaka svetog Petra i Pavla, 7. marta 1866 godine.

Blagoslovljena je 1872. godine,a uz nju je 1873. godine izgrađen i župni stan. Crkva svetog Petra i Pavla je u potpunosti uništena samo četiri godine nakon obnove, 9. maja 1992. godine, a 2000. godine, na istom mjestu je napravljena nova crkva većih dimenzija. Ovaj kompleks se može pohvaliti bibliotekom sa 50.000 starih spisa, zapadnih i istočnih, i najveći je, takvih karakteristika, u cijeloj Hercegovini.
 
U zgradi samostana nalazi se i važna kolekcija slika talijanskih majstora iz XVI i XVII vijeka, kao i eksponati iz novijeg doba. Samostan u Mostaru sagrađen u periodu od 1890. do 1894. godine. U Mostaru je osnovan franjevački samostan nakon što je Herceg Stjepan Vukčić Kosača, polovicom XV stoljeća zamolio napuljskoga kralja Alfonza I Aragonskoga da mu pošalje nekoliko franjevaca iz svojega kraljevstva. Napokon, 1866. godine došlo je do izgradnje franjevačke crkve svetog Petra i Pavla u samom gradu, uz koju će tridesetak godina kasnije biti izgrađen i franjevački samostan. Zvonik mostarske Katedrale završen je 2005. godine, a poklonio ga je, skupa sa zvonima, zagrebački kanonik Milan Balenović. Zvona su izlivena u ljevaonici Grassmayr u Innsbrucku, koja se bavi lijevanjem zvona od 1599. godine. Ukupno je šest zvona. Zvonik franjevačke crkve visok je 107 metara. Za provincijal je zadužen fra Miljenko Šteko, vikar provincije je fra Ivan Ševo, dok su definitori: fra Mijo Pinjuh, fra Branimir Musa, fra Željko Grubišić, fra Dario Dodig i fra Tomislav Puljić.

Manastir Žitomislić je jedan od kulturno najznačajnijih pravoslavnih manastira Hercegovine iz XVI stoljeća, a posvećen je Blagovještenju Presvete Bogorodice. Kadija nevesinjski je 1566. godine izdao dozvolu za gradnju crkve u Žitomislićima. Rad na podizanju crkve i razvijanju manastirskih objekata oko nje trajao je preko 40 godina, a već 1606. godine pominju se prvi monasi manastira. 1609. godine napravljen je freskopis crkve. 1958. godine u manastri dolaze sestre zbog nedostatka muških monaha. Manastir Žitomislić očuvan je do 1992. godine; imao je biblioteku sa više desetina starih rukopisnih knjiga iz XVI i XVII stoljeća koje su tu došle poklonom ili su prepisivane, te mali arhiv turskih dokumenata. Manastir je uništen do temelja 1992. godine.

U toku 2003. i 2005. godine obnovljena je crkva i stari konak i osvešteni su od strane srpskog Patrijarha Pavla u maju 2005. godine. Original carskih dveri sačuvan je iz 1975. godine. Godine 2002. jeromonah Danilo, po blagoslovu Njegovog Preosveštenstva Episkopa zahumsko-hercegovačkog g. Grigorija, dolazi na ruševine manastira sa nekoliko monaha i iskušenika iz manastira Tvrdoš, kako bi počeo novi život i obnovu svetinje. Za tri godine obnovljena je crkva Blagoveštenja Presvete Bogorodice sa zvonikom. Konak i trpezarija obnovljeni su 2010. godine i uređena je manastirska porta.

Tekija na Buni Tekija je islamska bogomolja u kojoj se okupljaju, borave i vrše vjerske obrede derviši (sufije). U Bosni i Hercegovini pojavljuju se dolaskom islama u XV stoljeću. Tekije su građene na ulazu u grad odnosno kasabu i često su predstavljale prvi izgrađeni objekat. Gradili su ih derviši, najčešće šejhovi. Služile su i kao mjesta za odmor ili prenoćište za putnike namjernike. Tekija na Buni u Blagaju je izgrađena u XV stoljeću. Tekiju su izgradili derviši sa porukom ‘Voljeti stvorenja radi Stvoritelja’! Unutrašnjost same tekije je urađena u klasičnom baroknom turskom stilu po tome je jedini takav objekat u Bosni i Hercegovini.

Tekija na vrelu Bune osnovana je ubrzo nakon pada Hercegovine pod tursku vlast 1446. godine, a najkasnije oko 1520. godine. Tekija u Blagaju pripadala je raznim derviškim redovima, najprije bektašijama, a zatim halvetijama i kaderijama. Danas je predvođena vekilom (zamjenikom šejha) nakšibendijskog reda. Blagajska tekija sa svojim ansamblom predstavlja, dakle, primjer simbioze bogumilstva i islama, a takvih je primjera više u Bosni i Hercegovini. Bogumilsko stanovništvo, koje je primilo islam nakon turskog osvajanja, nastavilo je da razvija religiozni kult, sada islamski, na istom lokalitetu gdje je ranije bilo bogumilsko svetište. Tekijski kompleks se sastoji od: turbeta (Sari-Saltuka i šejha Ačik-paše), soba za ibadet, musafirhane, kuhinje, hamama, avlije i abdesthane. Otvorena je za posjetioce tokom cijele godine. Blagaj je danas turistički centar Hercegovine.

 

Anesa Džinić