IMAMI MIZ ŽEPČE U BRATSKOM MEDŽLISU BRATUNAC

Imami MIZ Žepče, na čelu sa glavnim imamom Džafer ef. Gračiće, u utorak, 18.09.2018. godine, boravili su u službenoj i radnoj posjeti kolagama i MIZ Bratunac. Zadatak je bio posjetiti naš bratski medžlis te naše kolege s kojima smo se pobratimili prije skoro 10 godina. Do sada smo odlazili u Bratunac, kao podrška našim kolegama i džematlijama na zajedičkoj džanazi ubijenim Bratunčanima, koja se organizira svake godine 12.5., ali ove godine, odlučili smo ih posjetiti i mimo ovog tužnog događaja za Bošnjake Bratunca. Naše kolege imami MIZ Bratunac, sa Elvir ef. Hodžićem, glavnim imamom MIZ Bratunac, uvijek vedri, raspoloženi, dobri prijatelji, dobri domaćini, i ovaj puta bili su na visini zadatka. Nas su prije svega ugostili u prigradskom džematu Hranča u prelijepom novoizgrađenom vakufskom objektu, a zatim smo zajedno krenuli put Potočara. Klanjali smo na tamošnjoj musalli podne-namaz, obišli mezarje, dugo svi zajedno šutili, “trpili” tišinu koja siječe dolinu Potočara, a zatim su nas domaćini poveli i da obiđemo čuveno izvorište i nakadašnje banjsko liječilište “GUBER”. Do Gubera se mora proći kriz sam grad Srebrenicu. Po povratku s izvorišta te čudne vode, i još jedog dokaza Allahovog stvaranja, s domaćinima smo posjetili po zlu za Bošnjake Ljubovijski most – most koji je ujedno i gračni prijelaz BiH – Srbija. Svaki detalj, Elvir ef. je iskoristio za ponovni čas historije. podsjećanja nikad dosta. takođe, nakon obilaska Bratunca, i najobičnije kahve u samom centru ovoga gradića, posjetili smo i njihovo šehidsko mezarje “Veljaci”, gdje smo zajednički proučili Ja-Sin, te obišli spomen-sobu, koja je dio ovog memeorijalnog centra. I ovdje se šutnjom mnogo ispriča i shvati. Takva je to sredina i takve su to sudbine naše braće. U neformalnom dijelu naše posjete, razgovarali smo o aktuelnim temama i stanju u kome se nalaze naši medžlisi, o načinima pomoći i iskustvima kroz šta prolaze ova dva mala medžlisa IZ-e u BiH.

I sve je to u redu, i dođe se do nekog zaključka o nekim pozitivnim pomacima, ali onda u povratku, put vodi pored velike crkve u dvorištu nane Fate. Tada shvatimo koliko je jaka ova domovina i njeni zakoni, i onda nam se sve ono što smo na trenutak a pozitivno mislili, sruši. I vratimo se u realnost i našu tešku, punu borbe za osnovna ljudska prava, svakodnevnicu. 

Zahvaljujemo našim domaćinima, biće nam teško uzvratiti gostoprimstvo, ali ćemo se uskoro ako Bog da, potruditi.

Takođe, zahvaljujemo i firmi “Badnjar” d.o.o. i vozaču na izvrsnom autobusu i usluzi.

Neka nas sve Uzvišeni čuva, i neka svakoga nagradi prema nijjetu njegovom !  

T.Ir.