Hutba za mjesec mart – Kako odabrati prijatelja ?

Hvala i zahvala pripadaju Allahu, dž.š., salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe, bosanske šehide i na sve one koji su nosili i koji će nositi dini-l-islam u srcu. Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.

Poslanik Muhammed a.s. je rekao: ”Neka je proklet onaj u čijem se prisustvu spomene moje ime, a on ne prouči salavat na mene!“ Poslanik a.s. kaže: „Iman se sastoji od šezdeset i nekoliko dijelova, a i stid je dio imana.“ (Buharija)

Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur'anu kaže:  A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar.  (Et-Tewba, 71.)

Na samom početku ovog ajeta Uzvišeni Allah  nas podstiče na prijateljstvo, jer prijateljstvo učvršćuje međuljudske odnose, povezuje nas i jača zajednicu muslimana. O važnosti prijateljstva i prijatelja najbolje nam govori, hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a.,  u kojem je Poslanik Muhammed, a.s., rekao:

 ”Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato pazite koga uzimate za prijatelja i skim se družite.” (Ebu Davud, Tirmizi)

Abdulah ibn Selam, medinski jevrej, je jedan od prvih koji je prihvatio Islam nakon što je Poslanik a.s. učinio hidžru iz Mekke u Medinu. On svoju vjeru nije smio obznaniti javno, jer se bojao svog jevrejskog naroda. Zbog toga je Poslanik a.s. pozvao jevreje  prije nego su saznali za njegovo prihvatanje Islama, a njega je sakrio u blizini, da sluša. Kada su jevreji došli pred Poslanika, a.s., on ih je upitao: „Kakav je čovjek Abdullah?“ „Najbolji od nas i sin najboljeg, prvak je među nama i sin prvaka!“, rekoše oni. „A šta mislite ako je Abdullah ibn Selam primio islam?“, upita ih Poslanik a.s. „Allah ga sačuvao od toga!“, rekoše oni. Tada je izašao Abdullah i rekao: ‘Svjedočim da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik.’ Jevreji rekoše: ‘Najgori je među nama i sin najgoreg!“, omalovažiše ga.

„Allahov Poslaniče, ovoga sam se plašio!“, reče on.“ Nakon ovog događaja jevreji su odlučili da bojkotuju Abdullaha ibn Selama i nekolicinu ljudi koji su sa njim primili islam. Sa njima nisu željeli sjediti, pričati, nije bilo više brakova među njima. Uglavnom između njih je prestao svaki vid komunikacije. Ovo je Abdullahu i njegovim drugovima stvaralo veliku bol u srcu, pa su došli Poslaniku, a.s., da se požale.

Poslaniče, oni sa nama ne žele sjediti, ne žele pričati, ne žele sklapati brakove. Poslaniče mi sada nemamo prijatelje. Nakon toga Allah je objavio sljedeći ajet: „Jedino je prijatelj vaš Allah i Poslanik Njegov i oni koji vjeruju, koji ponizno namaz obavljaju i zekat daju.“ (El-Maide, 55.)

Braćo, ovim ajetom Allah,dž.š., poručuje Abdulah ibn Selamu i njegovim prijateljima, ne tugujte, ne brinite, vaš prijatelj je Allah, vaš prijatelj je Poslanik a.s., vaši prijatelji su vjernici, vaši prijatelji su oni koji obavaljaju namaz i daju zekat.

Nakon ovog ajeta Abdullah ibn Selam je bio oduševljen i često bi govorio: „Moj prijatelj je Allah. Moj prijatelj je Allah.“ Braćo, živimo u vremenu kada su nam  potrebani iskreni prijatelj koji će nam pomoći i pozitivno utjecati na nas, da činimo dobro ,a da odvraćamo od zla. U pogledu  odabira pravog prijatelja danas su na posebnom  iskušenju naša djeca, naša omladina.

Upravo u društvu, sa prijateljem omladina  počinje sa lošim navikama, sjetite se samo prve cigarete, kako smo se odlučili da je uzmemo.  Zbog toga, braćo , na nama je da našoj omladini ukažemo i  skrenemo pažnju  na važnost pravilnog odabira društva pa i po cijenu da se ostane po strani, sam, i da se ne bude  prihvaćen u takvoj sredini. Kaže Uzvišeni Allah, dž.š.:

 “Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: ‘Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja uzeo nisam, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!’ – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu” (El-Furkan, 27-29)

Pogledajmo kako Mudri Lukman savjetuje svog sina kada kaže: ”Sinko moj, druži se sa dobrim Allahovim robovima, jer će te snaći dobro od njih, a možda se na kraju druženja spusti Allahova milost na njih pa i tebe snađe. Sinko moj, ne druži se sa lošim ljudima jer od druženja sa njima nećeš postići nikakvo dobro, a možda Allahova kazna uslijedi na kraju tog sijela, pa i tebe pogodi.”

Prijateljstvo sa dobrim ljudima, dobrim vjernicima, će nam koristiti i na ovom i na budućem svijetu, a loš prijatelj, nam je uzrok kajanja i nesreća na oba svijeta. Prijateljstvo iz interesa brzo se sklapa, ali vrlo kratko traje.

Braćo, biti blizak prijatelj sa nekim je na većem stepenu od ljubavi prema nekom. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Uistinu je primjer dobrog i lošeg prijatelja poput primjera prodavača mirisa i kovača koji raspiruje kovački mijeh. Prodavač mirisa ili će ti pokloniti miris, ili će ti prodati miris ili ćeš od njega osjetiti ugodan, lijep miris, a onaj koji raspiruje kovački mijeh, ili će ti prožeći odjeću, ili ćeš od njega osjetiti neugodan miris.“ (Muslim)

Braćo, da bismo pospješili prijateljstvo Allahov Poslanik, s.a.v.s.,nas savjetuje i podstiče  na rukovanje. “Neće se sastati dva muslimana i rukovati se, a da im prije nego što se rastanu ne budu oprošteni grijesi.” (Bilježi Ebu Davud i Tirmizi.)

Braćo, od onoga što pospješuje prijateljsku ljubav, prijateljske veze, jeste, da ne govorimo iza leđa, da ne sumnjamo u svog prijatelja. Allah dž.š. kaže: “Neke sumnje su zaista grijeh.” (Hudžurat, 12.)

Braćo, zapitajmo se ko nam je prijatelj i s kim se družimo. Nije nam prijatelj onaj koji nas podstiče na grijeh! Nije nam prijatelj onaj koji nam servira haram, koji nas podstiče  na kocku, alkohol, zinaluk!

Braćo, prijatelj nam je onaj koji nas poziva na pokornost Allahu, dž.š, i slijeđenju poslanika Muhammeda,a.s., ko nas poziva na namaz, ko nas poziva na sedždu, ko nas zove u džamiju, koliko god nam to teško i mrsko bilo. To nam je prijatelj!  Prijatelj nam je onaj koji nas savjetuje kao što mudri Lukman savjetuje svoga sina, kada kaže: “O sinko moj, nemoj da je slavuj pametniji od tebe, dok te mujezin poziva Dođi na namaz- ti spavaš, a slavuj već tada  zikri i spominje svoga Gospodara. O sinko moj nemoj da je žaba pametnija od tebe, jer dok  te mujezin poziva,  Namaz je bolji od spavanja – ti spavaš, a žaba zikri i spominje svog Gospodara”. Braćo pravi prijatelj nam je onaj koji u našem prisustvu spominje Uzvišenog Allaha, a u našem odsustvu, kod Allaha, dž.š., spominje nas.

I na kraju ove hutbe poslušajmo  priču o dvojici prijatelja, kako bismo izvukli pouku kako da gradimo naše prijateljstvo. Jedne prilike dvojica prijatelja su išla pustinjom. Na putu su se malo preriječili i i jedan je udario drugog. Udareni se osjetio povrijeđenim, ali je šuteći napisao u pijesku: “Danas sam dobio udarac od mog najboljeg prijatelja. Produžili su tako sve dok nisu našli jednu oazu gdje su se odlučili okupati. Onaj što je dobio udarac zamalo se nije utopio kupajući se, ali život mu je spasio onaj drugi. Kad je došao sebi, urezao je u jednom kamenu: “Danas mi je moj najbolji prijatelj spasio život!” Onaj koji je udario svog najboljeg prijatelja upita: “Kad sam te udario, poruku si napisao u pijesku, a sada je urezuješ u kamen. Zašto?” Prijatelj mu odgovori: “Kad nam neko uradi nešto loše, to trebamo zapisati u pijesku da bi vjetar  izbrisao, ali kad neko napravi nešto dobro, to trebamo ugravirati u kamen da ništa ne može izbrisati!”

Gospodaru naš, podari nam iskrene prijatelje koji će nas pomagati na putu dobra, a odvraćati od puta zla.

 

Amin!

 

             hutbu pripremio, mr. Benjamin ef. Hodžić