Hutba za mjesec decembar – Dan državnosti BiH i iskrenost prema svemu, pa i prema Domovini !

 Zahvala Allahu dž.š. i salavat na Poslanika a.s.  –  Danas je petak, 25. Safer 1438. godine po hidžri/25.11.2016.godine

Danas je Dan državnosti jedine nam domovine BiH. Dan državnosti Bosne i Hercegovine je praznik u Bosni i Hercegovini, koji se obilježava svakog 25. novembra. Poštovana braćo, draga omladino, na taj dan 1943. godine, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu usvojena je Rezolucija ZAVNOBiH-a, u kojoj je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih, te ravnopravnost Republike BiH unutar jugoslavenske federacije, sa historijskim granicama koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne. Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Poštovana braćo, kakve veze imaju muslimani, Bošnjaci sa ovim praznikom? Imaju i te kako. Pogledaćemo sa dva aspekta-vjerskog i onog drugog-građanskog. Kada je u pitanju ovo građansko, musliman ne može a da i to, kao i sve drugo, ne bude prožeto našom Uzvišenom vjerom. Postoji hadis – da je ljubav prema domovini dio vjere, za koji danas kritičari i revizori svega, kažu da je slab i da nije dobar, ali bez obzira na ovu konstataciju, ovaj hadis-izreka ima jaku poruku, pogotovo za nas Bošnjake. Znamo mi naredbu Uzvišenog da Allah dž.š. zahtijeva da se svačije pravo poštuje (sura En-Nahl 90.ajet), i znamo mi da se u toj Božijoj naredbi naređuje da se dobro čini, da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje. Ovdje ćemo se zadržati. Na rođendan naše jedine domovine, poštuju li se prava svih pa i nas i poštujemo li mi, po Allahovoj naredbi, prava svih. Praksa i život oko nas nam pokazuje drugačije. Činimo li dobro, naređujemo li dobro, i da li se nama čini dobro. Takođe, praksa i život nam pokazuju suprotno. Udjeljujemo li bližnjima, ili nam se u komšiluku treba desiti tragedija, pa da čujemo da nam komšija, bližnji, nema osnovna sredstva za života, ili ga trebamo vidjeti možda na TV, sa svojom tužnom i krajnje tragičnom istinom. A isto tako znamo, da nije musliman onaj ko zanoći sit, a komšija gladan. Daće svoj doprinos i domovina, ali je komšija i bliži i preči u pružanju pomoći. I ovdje, praksa i život nam pokazuju drugačije. Dolazi na red razvrat-tu smo prvi u Evropi-po kockarnicama i kladionicama-naši Bošnjaci radije ulažu u svoju i svoje porodice propast, nego u bilo šta drugo. I naravno, ono što je aktuelno u našoj domovini, kradu i ne plaćaju porez, domovini koju bi trebalo da volimo i čuvamo. I još, opravdavajući to, činimo dodatne grijehe, opravdavajući taj potez i činimo ga halalom. Nakon razvrata, dolazi sve što je odvratno i nasilje. Na žalost, Bošnjaci čine puno odvratnih stvari, prema svojoj domovini i prema sebi i prema društvu. I naravno sebi upisuju harame i grijehe-prema domovini se laže, prema domovini se krade, prema domovini smo neiskreni, od domovine tražimo sve pa i najmanju sitnicu, a za domoviinu, ne damo ništa, ekološka svijest nam je užasno niska, pogledajte naše avlije – ali, neka Allah dž.š. nagradi džennetom, našu braću i sestre koji su dali svoje živote i uzidali ih u temelje domovine, zbog kojih nam je sve ovo što neiskreno činimo, još veći grijeh i haram. Razmišlja li Bošnjak o tome, razmišlja li Bošnjak-musliman o samo ovom kur'anskom ajetu i ovim riječima, koje slušamo svakog petka sa mimbere. Znamo li, na kraju, da Allah dž.š. neće izmijeniti stanje jednog naroda, dok taj narod ne izmijeni svoj odnos prema sebi – braćo, ovako teško stanje u jedinoj nam domovini, samo mi možemo i popraviti i na žalost pogoršati. Čudna je naša domovina, ali mi druge nemamo. Izgubimo li je, teško nama. A još smo mi ostali, kao i po ko zna koji put da je ili sačuvamo ili upropastimo. Pogledajte samo na koliko naših objekata danas nema državne zastave i koliko naših privatnika danas uobičajeno radi !

Nemojmo se zavaravati da smo na listi nekakvih prioriteta Evrope ili Svijeta – i u to smo se uvjerili nekoliko puta i to osjetili na svojoj koži.  

Islam nije ravnodušan prema pojmu domovine ili nacije, a kamoli da je njihov protivnik. Pored kur'anskih ukazivanja na konkretnu zemaljsku domovinu te pogleda na ljudsko društvo koji je sažet u znamenitom ajetu: O, ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se međusobno upoznali (E-Hudžurat, 12) – sjetimo se samo koliko je Poslanik a.s. volio svoj grad i tadašnju domovinu-kazao je, kad je prilikom hidžre napustio Mekku, tada je zastao, okrenuo se prema njoj i rekao: ”Nema mi ljepšeg ni dražeg grada od tebe! Da me tvoji stanovnici nisu protjerali iz tebe, nikada te ne bih napustio!” Također, kada je Muhammeda, s.a.v.s., primijetio nostalgiju svojih ashaba muhadžira koji su došli u Medinu, obratio se Uzvišenom Allahu riječima: ”Bože, učini nam Medinu milom i ugodnom, kao što si nam takvom učinio Mekku” (Muslim). Također se u islamskoj literaturi navodi veliki broj velikih misli i riječi o ljubavi prema domovini i rodnoj grudi. Ispjevane su veličanstvene ode u slavu domovine i pozitivnog patriotizma koje služe kao primjer i trajna inspiracija svim muslimanima bez obzira koju zemlju zovu svojom domovinom. Tako je jedan arapski pjesnik spjevao: Moja domovina mi je velika i sveta, pa makar mi nekad i nepravdu učinila, makar ja u njoj ponekad trpio golotinju i glad (Kasim ef. Dobrača – život i djelo, 178). Prema tome, muslimani su patrioti svoje domovine koji svoj patriotizam izražavaju na human, kulturan i civiliziran način koji ne ugrožava niti negira prava drugih ljudi, naroda ili građana. Dobar musliman je i dobar patriota.

Islam naciju ne izdiže iznad vjere i etike, kao što to čine rasističke teorije koje pojam nacije uzdižu kao najveću vrijednost, a u čije ime su počinjeni masovni zločini i genocidi i učinjene nepravde prema drugim narodima i nacijama. Naravno, takvo poimanje nacije i nacionalizma islam najstrožije osuđuje i odlučno odbacuje. Takvo poimanje nacije u jednom hadisu se eksplicitno osporava: Od Džubejra b. Mut'ima, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nije od nas onaj koji poziva u nacionalizam (‘asabijjet – dosl. zelotizam, fanatizam, bigotizam, plemenska pristranost); nije od nas onaj ko se bori u ime nacionalizma; i nije od nas onaj ko umre u nacionalizmu“ (Ebu Davud: 5121). Musliman može voljeti svoj narod ili svoju naciju, ali musliman ne može i ne smije pomagati i podržavati svoj narod u nasilju, zločinu i nepravdi!

Ukratko, islam se žestoko protivi nacionalizmu koji se postavlja iznad vjere, etike i pravde, dok podržava nacionalizam koji je plemenit i human, koji podstiče na rad, napredak i slobodu svoga naroda, ali bez nepravde, nasilja i nanošenja štete drugim narodima. Sjetimo se samo znamenitih riječi Poslanika izgovorene na Oprosnom hadžu: ”Narode, uistinu imaš samo jednog Boga i jednog pretka: svi vi potječete od Adema i Adem je od gline stvoren. Najdostojniji Boga je onaj među vama koji Ga se ponajviše boji. Ni jedan Arap bolji nije od nearapa, osim po vjeri svojoj”.

Braćo, postupamo li mi ovako kako od nas traže Allah Uzvišeni i Poslanik časni?

Na kraju, musliman je svjestan, ma gdje živio i radio, ma kojoj naciji pripadao i zemaljskoj domovini služio, da je njegov konačni životni cilj Vječna Domovina – Ahiret: Onaj svijet (Ahiret) je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta (Ed-Duha, 4); ili, još preciznije, Džennet: A one koji se Gospodara svoga boje čekaju džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati – takav će biti Allahov doček (Ali ‘Imran, 198). Borci za Vječnu Domovinu, sigurno, neće ostati bez rezultata svoje borbe: One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, sa onima koji dobra djela čine!(El-‘Ankebut, 69)  Dakle, jedna od sigurnih staza koja dovodi do kapije Vječne Domovine jeste činjenje dobrih djela. Uzvišeni je u Svojoj Knjizi rekao: Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati (El-Kehf, 46).                                                                                                                                                                  Ali pjesnik kaže, našu stvarnost i realnost, našu neiskrenost prema svemu pa i prema domovini i na kraju ne iskrenost prema samom sebi –stih kaže „ svi sanjaju Raj, al niko na kraj da pristane“.

Braćo, neka nam je sretan Dan državnosti, jedine nam domovine Bosne i Hercegovine – čuvajmo je i od drugih, a još više od nas, nas, koji smo danas više nego ikad, na velikom ispitu i kušnji, kada je u pitanju povjerenje i ljubav prema jedinoj nam Domovini.

hutbu priredio, Irdin ef. Tutnjić